Od povlačenja do eskalacije: Forenzičko-psihološki model promene rizika nakon mere zabrane približavanja i komunikacije sa oštećenim
DOI:
https://doi.org/10.47152/ziksi2026024Ključne reči:
zabrana približavanja, proganjanje, procena rizika, forenzička psihologija, osetljivost na institucionalne posledice, fiksacija, institucionalno odlučivanjeApstrakt
Uvod. Mera zabrane približavanja i komunikacije sa oštećenim često se procenjuje kroz binarnu razliku između poštovanja i formalnog kršenja. Takav pristup može prevideti promenu taktike, prikriveno obilaženje zabrane i rane pokazatelje eskalacije. Cilj. Razviti konceptualni forenzičko-psihološki model za tumačenje ponašanja nakon izricanja mere i unapređenje institucionalnog prepoznavanja promene rizika. Metod. Rad predstavlja teorijsko-analitičku sintezu domaćeg normativnog okvira, istraživanja o zaštitnim nalozima i proganjanju, modela procene rizika i smernica za policijsko postupanje. Rezultati. Predlaže se kontinuum reakcija koji obuhvata povlačenje i stabilizaciju, formalnu usklađenost uz rezidualni rizik, adaptivno obilaženje mere, reaktivnu eskalaciju i fiksiranu visokorizičnu upornost. Kontinuum je povezan sa dve radne analitičke dimenzije: osetljivošću na institucionalne posledice i stepenom fiksacije, odnosno intenzitetom vezanosti za kontrolu. Kumulativna hronologija koristi se za razlikovanje stvarnog pada rizika od taktičkog prilagođavanja. Zaključak. Izricanje mere ne završava procenu rizika, već otvara novu fazu dinamičkog praćenja. Predloženi okvir nije validirani instrument i ne zamenjuje dokazivanje, već služi strukturisanju operativnih hipoteza i podršci policijskom, tužilačkom, sudskom i multidisciplinarnom odlučivanju.
Reference
Benitez, C. T., McNiel, D. E., & Binder, R. L. (2010). Do protection orders protect? Journal of the American Academy of Psychiatry and the Law, 38(3), 376–385.
Cordier, R., Chung, D., Wilkes-Gillan, S., & Speyer, R. (2021). The effectiveness of protection orders in reducing recidivism in domestic violence: A systematic review and meta-analysis. Trauma, Violence, & Abuse, 22(4), 804–828.
Dutton, M. A., & Goodman, L. A. (2005). Coercion in intimate partner violence: Toward a new conceptualization. Sex Roles, 52(11–12), 743–756.
Đorđević, Đ. (2011). Zabrana približavanja i komunikacije sa oštećenim. Revija za kriminologiju i krivično pravo, 49(2–3), 431–442.
Eke, A. W., Hilton, N. Z., Meloy, J. R., Mohandie, K., & Williams, J. (2011). Predictors of recidivism by stalkers: A nine-year follow-up of police contacts. Behavioral Sciences & the Law, 29(2), 271–283.
Erol, R. (2024). Stalking and serious harm or homicide: Rapid evidence review to support the investigation into the super-complaint on the police response to stalking. College of Policing. https://assets.college.police.uk/s3fs-public/2024-09/Stalking-and-serious-harm-or-homicide-REA.pdf
His Majesty’s Inspectorate of Constabulary and Fire & Rescue Services, College of Policing, & Independent Office for Police Conduct. (2024). The police response to stalking. https://hmicfrs.justiceinspectorates.gov.uk/publication-html/police-response-to-stalking/
Jeličić, M. (2023). Sporna pitanja u primeni procesne i zaštitne mere zabrana pristupa oštećenom, objektu ili mestu izvršenja prekršaja. Revija za kriminologiju i krivično pravo, 61(2), 91–108.
Krivični zakonik, Službeni glasnik Republike Srbije, br. 85/2005, 88/2005 – ispr., 107/2005 – ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014, 94/2016, 35/2019, 94/2024 i 63/2026. (2005).
Logan, T. K., & Walker, R. (2017). Stalking: A multidimensional framework for assessment and safety planning. Trauma, Violence, & Abuse, 18(2), 200–222.
MacKenzie, R. D., McEwan, T. E., Pathé, M. T., James, D. V., Ogloff, J. R., & Mullen, P. E. (2009). Stalking risk profile: Guidelines for the assessment and management of stalkers. Monash University.
McEwan, T. E., Daffern, M., MacKenzie, R. D., & Ogloff, J. R. P. (2017). Risk factors for stalking violence, persistence, and recurrence. The Journal of Forensic Psychiatry & Psychology, 28(1), 38–56.
McEwan, T. E., Mullen, P. E., & MacKenzie, R. D. (2009). A study of the predictors of persistence in stalking situations. Law and Human Behavior, 33(2), 149–158.
McEwan, T. E., Shea, D. E., Daffern, M., MacKenzie, R. D., Ogloff, J. R. P., & Mullen, P. E. (2018). The reliability and predictive validity of the Stalking Risk Profile. Assessment, 25(2), 259–276.
Mullen, P. E., Pathé, M., Purcell, R., & Stuart, G. W. (1999). Study of stalkers. American Journal of Psychiatry, 156(8), 1244–1249.
Purcell, R., Pathé, M., & Mullen, P. E. (2004). When do repeated intrusions become stalking? The Journal of Forensic Psychiatry & Psychology, 15(4), 571–583.
Reyns, B. W., & Englebrecht, C. M. (2014). Informal and formal help-seeking decisions of stalking victims in the United States. Criminal Justice and Behavior, 41(10), 1178–1194.
Rovira, M., Rodriguez Menes, J., & Palomo Lario, C. (2025). ‘As time goes by’: The effectiveness of protection orders in reducing intimate partner violence recidivism. Journal of Developmental and Life-Course Criminology, 11, 367–387.
Stark, E. (2007). Coercive control: The entrapment of women in personal life. Oxford University Press.
Taylor-Dunn, H., Bowen, E., & Gilchrist, E. A. (2021). Reporting harassment and stalking to the police: A qualitative study of victims’ experiences. Journal of Interpersonal Violence, 36(11–12), NP5965–NP5992.
Wheatley, R., Henley, S., & Farnham, F. (2023). Stalking: Issues of deterrence “When I was stalking, I was so dedicated to it. Nothing would stop me. It was my focus.” Journal of Criminal Psychology, 13(2), 136–153.
Zakon o sprečavanju nasilja u porodici, Službeni glasnik Republike Srbije, br. 94/2016 i 10/2023 – dr. zakon. (2016).
Zakonik o krivičnom postupku, Službeni glasnik Republike Srbije, br. 72/2011, 101/2011, 121/2012, 32/2013, 45/2013, 55/2014, 35/2019, 27/2021 – odluka US i 62/2021 – odluka US. (2011).
Downloads
Objavljeno
Kako citirati
Broj časopisa
Sekcija
Licenca
Sva prava zadržana (c) 2026 Nataša Pavlović

Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo 4.0 Internacionalna licenca.
Autori zadržavaju autorska prava nad objavljenim radovima i daju izdavaču neeskluzivno pravo da objavi članak, da bude naveden kao njegov prvi izdavač u slučaju ponovne upotrebe i da ga distribuira u svim oblicima i medijima. Članci će biti distribuirani pod licencom Creative Commons Attribution International (CC BY 4.0), osim ako nije drugačije naznačeno.

