„Dječiji ustav“ i njegova uloga u Bosni i Hercegovini
Ključne reči:
dijete, međunarodnopravni dokumenti, Konvencija UN o pravima djeteta, ombudsmen za ljudska pravaApstrakt
Zbog činjenice da djeca kao ljudska bića zauzimaju posebno mjesto u svakom društvu neophodno je da društvena zajednica u cjelini preduzme sve potrebne mjere i radnje u cilju obezbjeđenja posebne brige o djeci i njihovoj zaštiti. Radi se o posebnoj kategoriji stanovništva svake zemlje koja je u nacionalnom, ali i u međunarodnom pravu prepoznata kao posebno osjetljiva i specifična kategorija za čiju zaštitu nisu dovoljni uobičajeni mehanizmi zaštite (u procesu razvoja i odrastanja djeteta mnogo je subjekata zaštite koji imaju specifične uloge – roditelji, vaspitno-obrazovne ustanove, centri/službe za socijalni rad, zdravstvene ustanove, pravosudni organi, ombudsmeni, mediji, itd.) predviđeni pravom ljudskih prava. Kao posebno osjetljivo biće (sa svim svojim karakteristikama i autonomijom ličnosti, te potrebom i obavezom da iste uvažavamo, poštujemo, normativno uobličivamo i garantujemo, kao i da stvorimo ambijent u kome se prava djeteta zaista priznaju i ostvaruju), dijete počinje da se, u odnosu na starija lica, posebno tretira već sa početkom XVII vijeka kada i dolazi do buđenja svijesti o djetinjstvu i posebno djetetu i njegovim pravima kao pojmu.
Prava djeteta su danas činjenica, odnosno realnost koja je priznata međunarodnim pravom. Ona su više-manje normativno uređena, a proces normiranja teče i napreduje zavisno od pojedine zemlje, svakako prateći tokove razvoja društvenog života te zemlje.
Pod pojmom prava djeteta podrazumijevamo sva ona prava koja su po svojoj prirodi ljudska i koja svako dijete ima bez obzira u kojoj državi živi, odnosno u kakvom se političkom, kulturnom ili ekonomskom okruženju nalazi, te u skladu sa kakvim tradicijama, običajima i vjerovanjima se razvija. Radi se o korpusu prava koji je iznikao prvenstveno iz dvije osnovne ideje, i to: 1) djeca su autonomne ličnosti sa svojim specifičnim potrebama i pravima i, u skladu s tim, ona su nosioci pravnih zahtjeva tj. aktivni subjekti prava, a ne isključivo objekti zaštite od strane odraslih i 2) usljed specifičnih psihofizičkih karakteristika, zavisno od uzrasta i nivoa mentalne zrelosti, djeca su i posebno osjetljiva i ranjiva kategorija koja zaslužuje posebnu, odnosno dodatnu zaštitu države, odnosno svih njenih institucija (svi subjekti zaštite djece imaju obavezu i odgovornost blagovremeno i odgovarajuće reagovati, u skladu sa svojom ulogom, a u najboljem interesu djeteta). S druge strane, neophodna je kontinuirana saradnja, razmjena informacija, praćenje djeteta na putu od ranog rasta i razvoja pa do njegovog punog odrastanja. Samo zajedničkim aktivnostima, intervencijama i djelovanjem svih subjekata zaštite moguće je ostvariti punu zaštitu djeteta, te prepoznati situacije koje mogu stajati kao prepreke na njihovom putu zdravog odrastanja.
Svakako najvažniji i najautoritativniji dokument u oblasti prava djeteta na međunarodnom planu jeste Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima djeteta iz 1989. godine (u daljem tekstu: UN Konvencija) koju je do sada ratifikovalo više od 200 država. UN Konvencija sadrži katalog prava djeteta. Prava djeteta predviđena UN Konvencijom su uzajamno povezana i ostvaruju se u svjetlu ostvarivanja četiri osnovna principa UN Konvencije, i to: 1) pravo djeteta na život, opstanak i razvoj, 2) najbolji interes djeteta, 3) pravo djeteta na participaciju i 4) pravo djeteta na nediskriminaciju.
Gdje se Bosna i Hercegovina danas nalazi sa aspekta ostvarivanja prava djeteta, odnosno primjene UN Konvencije, te da li su djeca u Bosni i Hercegovini na većem nivou socijalnog, moralnog i psihološkog razvoja? Da li je BH društvo obezbijedilo sve potrebne uslove za zdravo odrastanje, vaspitanje i obrazovanje djece? Da li je društvo uradilo dovoljno i da li smo mogli više? Koliko se prava djece danas krše u Bosni i Hercegovi? Mnogo pitanja, a na neka od njih pokušaćemo u ovom referatu dati odgovor.
Reference
Ombudsman za djecu Republike Srpske. (2018). Godišnji izvještaj Ombudsmena za djecu Republike Srpske za 2018. godinu.
Institucija ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine. (2018). Godišnji izvještaj o rezultatima aktivnosti Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine za 2018. godinu.
Jovašević, D., Mitrović, Lj., & Ikanović, V. (2018). Komentar Krivičnog zakonika Republike Srpske. JU Službeni glasnik Republike Srpske.
Jovašević, D., Mitrović, Lj., & Ikanović, V. (2017). Krivično pravo: Opšti dio. Panevropski univerzitet APEIRON.
Mitrović, Lj., & Grbić-Pavlović, N. (2016). Komitet Ujedinjenih nacija za prava djeteta i njegova uloga u modeliranju i ostvarenju prava djece u Bosni i Hercegovini. In Zbornik radova sa LVI redovnog godišnjeg međunarodnog savetovanja Srpskog udruženja za krivičnopravnu teoriju i praksu: Evropske integracije i kazneno zakonodavstvo (Poglavlje 23 – norma, praksa i mere harmonizacije).
Mitrović, Lj. (2009). Standardi UN i drugi međunarodni dokumenti u pozitivnom i “budućem” maloljetničkom kaznenom pravu Republike Srpske. In Kontrola kriminaliteta i evropski standardi: Stanje u Srbiji. Institut za kriminološka i sociološka istraživanja.
Mitrović, Lj. (2014). Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima djeteta i njen značaj po maloljetničko krivično pravo Republike Srpske. Godišnjak Fakulteta pravnih nauka Panevropskog univerziteta APEIRON, 4, 5–17.
Mitrović, Lj. (2017). Postupanje ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine u predmetima diskriminacije. In EU and comparative law issues and challenges: Jean Monnet International Scientific Conference “Procedural aspects of EU law”. Pravni fakultet u Osijeku.
Mitrović, Lj. (2019). Pritvor i druga ograničenja slobode radi obezbjeđenja prisustva okrivljenog u kaznenim postupcima i slobode i prava lica lišenih – ograničenih slobode kretanja i komuniciranja (iskustva Bosne i Hercegovine). In Regionalna konferencija: Pritvor i druge mere obezbeđenja prisustva okrivljenog u krivičnom postupku (međunarodni pravni standardi, regionalna zakonodavstva i primena).
Mitrović, Lj., & Kuprešanin, J. (2018). Justice for children in justice system of Bosnia and Herzegovina: Reflection on European law in area of human rights. In 2. međunarodna naučna konferencija: Pravo EU u kontekstu – prilagođavanje članstvu i izazovi proširenja (ECLIC). Pravni fakultet Osijek, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Simović, M., Jovašević, D., Mitrović, Lj., & Simović-Nišević, M. (2010). Komentar zakona o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku. AIS.
Simović, M., Jovašević, D., Mitrović, Lj., & Simović-Nišević, M. (2013). Maloljetničko krivično pravo. Pravni fakultet Univerziteta u Istočnom Sarajevu.
Ombudsmen za ljudska prava Bosne i Hercegovine. (2010). Specijalni izvještaj o stanju prava djece sa posebnim potrebama/smetnjama u psihofizičkom razvoju u BiH.
United Nations. (1989). Convention on the Rights of the Child (A/RES/44/25).
United Nations. (1990). United Nations Standard Minimum Rules for Non-custodial Measures (The Tokyo Rules) (A/RES/45/110).
Porodični zakon Republike Srpske. (2002, 2008, 2014). Službeni glasnik Republike Srpske.
Committee on the Rights of the Child. (2007). General comment No. 10: Children’s rights in juvenile justice.
Zakon o ombudsmenu za ljudska prava Bosne i Hercegovine. (2000, 2002, 2004, 2006). Službeni glasnik Bosne i Hercegovine.
##submission.downloads##
Objavljeno
Kako citirati
Broj časopisa
Sekcija
Licenca

Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo 4.0 Internacionalna licenca.
Autori zadržavaju autorska prava nad objavljenim radovima i daju izdavaču neeskluzivno pravo da objavi članak, da bude naveden kao njegov prvi izdavač u slučaju ponovne upotrebe i da ga distribuira u svim oblicima i medijima. Članci će biti distribuirani pod licencom Creative Commons Attribution International (CC BY 4.0), osim ako nije drugačije naznačeno.

