Analiza pojma govor mržnje u okviru političkog diskursa
DOI:
https://doi.org/10.47152/ziksi2023014Ključne reči:
govor mržnje, politički diskurs, sloboda izražavnjaApstrakt
Autor razmatra govor mržnje u širem kontekstu prava na slobodu izražavanja sa posebnim osvrtom na politički govor. Evropski sud za ljudska prava u svojoj jurisprudenciji zauzima stav da se zaštita slobode izražavanja proširuje na sadržaje koji mogu biti uvredljivi, šokantni i uznemirujući za nekoga. Komparativna sudska praksa široko prihvata ideju da politički govor ima privilegovan položaj u pogledu pravne zaštite kada je u pitanju veći stepen kritike. S druge strane, izuzetno je važno zaštititi pojedince i kolektive od izloženosti govoru mržnje, jer se njime ni na koji način ne ostvaruju ciljevi prava na slobodu izražavanja. Međutim, već na prvi pogled je jasno da u velikom broju slučajeva dolazi do preplitanja govora mržnje sa govorom kome zakon pruža pravnu zaštitu. Sadržaji koji se odnose na rasna, revizionistička, verska, etnička i druga pitanja su legitiman i sastavni deo političkog diskursa, ali može da ih deli mali korak od „iskliznuće“ u govor mržnje. Iako je istorijski, kulturni, sociološki i psihološki kontekst važan za kvalifikaciju određenog sadržaja kao govora mržnje, autor nastoji da analizira osnove definicije govora mržnje kroz uporedno pravni pristup (UN, i druge međunarodne i regionalne organizacije) kako bi se ponudio okvir za razlikovanje govora mržnje od ostalih dozvoljenih sadržaja koji bi bio primenjiv uopšteno, istovremeno uvažavajući i ostale moguće varijable koje utiču na kvalifikaciju govora mržnje.
Reference
Austin, J. L. (2013). Performative utterances. In The semantics–pragmatics boundary in philosophy (p. 21).
Barendt, E. (2009). Freedom of speech. Oxford University Press.
Barendt, E. (2019). What is the harm of hate speech? Ethical Theory and Moral Practice, 22, 539–553. DOI: https://doi.org/10.1007/s10677-019-10002-0
Barr v. Matteo, 360 U.S. 564 (1959).
Boucher v. R, 2 DLR 369 (1951).
Brandenburg v. Ohio, 395 U.S. 444.
BVerfGE, 198 (1958).
BVerfGE, 241, 266 (1994).
Ćirić, J. (2006). Govor mržnje. Revija za kriminologiju i krivično pravo, 3, 2006.
Ćirić, J. (2015). Idealni zakoni i nesavesni pravnici. Nauka, bezbednost, policija, 20, 55–69. DOI: https://doi.org/10.5937/NBP1502055C
Criminal Code (Official Gazette of the Republic of Serbia, Nos. 85/2005, 88/2005 – amnd., 107/2005 – amnd., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014, 94/2016, 35/2019).
Emerson, T. I. (1962). Toward a general theory of the First Amendment. Yale Law Journal, 72, 877–956. DOI: https://doi.org/10.2307/794655
European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms (1950).
Foucault, M. (1971). Orders of discourse. Social Science Information, 10(2), 7–30. DOI: https://doi.org/10.1177/053901847101000201
Gitlow v. New York, 268 U.S. 652 (1925).
Herceg Pakšić, B. (2017). Tvorba novih standarda u slučajevima teških oblika govora mržnje: Negiranje genocida pred Europskim sudom za ljudska prava. Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 67(2), 229–253.
Howard, J. W. (2019). Free speech and hate speech. Annual Review of Political Science, 22, 93–109. DOI: https://doi.org/10.1146/annurev-polisci-051517-012343
International Covenant on Civil and Political Rights (1966).
International Covenant on Economic, Social and Cultural Rights (1966).
Josip Šimunić v. Croatia, Application No. 20373/17.
##submission.downloads##
Objavljeno
Kako citirati
Broj časopisa
Sekcija
Licenca
Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo-Nekomercijalno 4.0 Internacionalna licenca.
Autori zadržavaju autorska prava nad objavljenim radovima i daju izdavaču neeskluzivno pravo da objavi članak, da bude naveden kao njegov prvi izdavač u slučaju ponovne upotrebe i da ga distribuira u svim oblicima i medijima. Članci će biti distribuirani pod licencom Creative Commons Attribution International (CC BY 4.0), osim ako nije drugačije naznačeno.
