Prethodno kriminalno ponašanje kao prediktor teških krivičnih dela
Ključne reči:
kriminal, smrtna kazna, kriminalni recidivizam, kriminalno ponašanjeApstrakt
U pokušaju da odgovorimo na naše centralno istraživačko pitanje – da li je prethodno kriminalno ponašanje prediktor teških krivičnih dela – analizirali smo istoriju kriminalnog ponašanja osuđenika na smrtnu kaznu u državi Texas, SAD, od 1976. do juna 2014. godine. Imajući u vidu ceo kontekst kriminalnog ponašanja koji je prethodio izricanju smrtne kazne, cilj istraživanja smo odredili kao pružanje odgovora na pitanje da li postoji povezanost među navedenim varijablama i ako postoji kakva je priroda te povezanosti. Izdvajanje prediktora vršeno je univarijantnom i multivarijantnom binarnom logističkom regresijom. Rezultati su pokazali da nešto manje od polovine kriminalnih delikata počine povratnici i da je prethodno kriminalno ponašanje značajan prediktor za izvršenje teških krivičnih dela – ubistva i silovanja.
Reference
Cunningham, M. D., & Reidy, T. J. (1999). Don’t confuse me with the facts: Common errors in violence risk assessment at capital sentencing. Criminal Justice and Behavior, 26, 20–43.
DeLisi, M., & Scherer, A. M. (2006). Multiple homicide offenders: Offense characteristics, social correlates, and criminal careers. Criminal Justice and Behavior, 33, 367–391.
Durose, R. D., Cooper, A. D., & Snyder, H. N. (2014). Recidivism of prisoners released in 30 states in 2005: Patterns from 2005 to 2010. Bureau of Justice Statistics.
Gendreau, P., Little, T., & Goggin, C. (1996). A meta-analysis of the predictors of adult offender recidivism: What works! Criminology, 34, 575–607.
Republic of Serbia. (2005–2014). Krivični zakonik. Službeni glasnik RS, 85/2005, 107/2005, 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013, 108/2014.
Kron, L. (1993). Kainov greh: Psihološka tipologija ubica. Institut za kriminološka i sociološka istraživanja.
Međedović, J., Kujačić, D., & Knežević, G. (2012a). Personality-related determinants of criminal recidivism. Psihologija, 45, 277–294.
Međedović, J., Kujačić, D., & Knežević, G. (2012b). Ličnosne dispozicije ka kriminalnom recidivu u uzorku institucionalizovanih adolescenata. Zbornik Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, 31(2), 7–24.
Mitrović, Lj. (2012). Smrtna kazna. In L. Kron (Ed.), Zbornik Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, 31(1), 7–17.
Patkin, D. (2007). Megan’s law and the misconception of sex offender recidivism (Unpublished manuscript). University of California, Los Angeles School of Law.
Roberts, A. R., Zgoba, K. M., & Shahidullah, S. M. (2007). Recidivism among four types of homicide offenders: An exploratory analysis of 336 homicide offenders in New Jersey. Aggression and Violent Behavior, 12, 493–507.
Savage, J. (2009). Understanding persistent offending: Linking developmental psychology with research on the criminal career. In J. Savage (Ed.), The development of persistent criminality (pp. 3–33). Oxford University Press.
Snell, T. L. (2001). Capital punishment 2000. Bureau of Justice Statistics.
##submission.downloads##
Objavljeno
Kako citirati
Broj časopisa
Sekcija
Licenca

Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo 4.0 Internacionalna licenca.
Autori zadržavaju autorska prava nad objavljenim radovima i daju izdavaču neeskluzivno pravo da objavi članak, da bude naveden kao njegov prvi izdavač u slučaju ponovne upotrebe i da ga distribuira u svim oblicima i medijima. Članci će biti distribuirani pod licencom Creative Commons Attribution International (CC BY 4.0), osim ako nije drugačije naznačeno.

