Prevencija suicida mladih
Ključne reči:
suicid, mladi, prevencija, rizični faktori, društvoApstrakt
U svetu se stopa suicida mladih u poslednje tri decenije povećava. Suicid čini oko 6% svih smrti mladih muškaraca i devojaka i on postaje istaknuti uzrok smrtnosti u kasnoj adolescenciji, a posebno u ranom odraslom dobu. Rizični faktori koji mogu doprinositi suicidalnom ponašanju uključuju individualne i personalne vulnerabilnosti, porodične nedaće, izloženost stresnim životnim događajima i socijalnim, kulturalnim i kontekstualnim faktorima. Najčešće, suicidalno ponašanje mladih pojavljuje se kao posledica višestrukih faktora rizika. Ovaj rad objedinjuje aktuelna saznanja o glavnim pristupima u prevenciji suicida mladih. Većinu suicida mladih je moguće prevenirati: manji deo samoubistva mladih je učinjen kao posledica mentalnih bolesti i ova vrsta suicida je nepreventabilna. Ali, većina samoubistava mladih je impulsivna – to je reakcija na stresne događaje, kao što su loše okončana ljubavna veza ili finansijski problemi. Za mlade koji se nalaze na marginama zajednica u kojima žive, posebno za one koji imaju probleme u školi, porodici, socijalnom okruženju i koji si izloženi socijalnim stresovima, znamo da ove okolnosti postaju glavni faktori rizika za suicid koji se povećava kroz adolescentne godine. Postoji više načina za smanjivanje suicida. Jedan je obučavanje stručnjaka za rad sa mentalnim zdravljem i nastavnika u ranom prepoznavanju depresije i presuicidalnih ponašanja. Sledeće je redukovanje upotrebe alkohola u populaciji mladih. Takođe, od vitalne važnosti je edukacija medija o deglamurizaciji suicida. Savremeni multisektorski pristup u prevenciji suicida mladih treba da bude zasnovan na učešću koje uključuje kako zdravstveni, tako i nezdravstevni sektor: obrazovni, policijski, pravosudni, religijski, pravni, politički i medijski.
Reference
Agerbo, E., Nordentoft, M., & Mortensen, P. B. (2002). Familial, psychiatric, and socioeconomic risk factors for suicide in young people: Nested case-control study. British Medical Journal, 325(7355), 74.
Balkanexpress. (2009). Mitovi o samoubistvima.
Beautrais, A. L. (2000). Risk factors for suicide and attempted suicide among young people. Australian and New Zealand Journal of Psychiatry, 34(3), 420–436.
Christoffersen, M. N., Poulsen, H. D., & Nielsen, A. (2003). Attempted suicide among young people: Risk factors in a prospective register-based study of Danish children born in 1966. Acta Psychiatrica Scandinavica, 108(5), 350–358.
Carter, G., Reith, D., & Whyte, I. (2005). Repeated self-poisoning: Increasing severity of self-harm as a predictor of subsequent suicide. The British Journal of Psychiatry, 186, 253–257.
Ćurčić, V. (2010). Nepodnošljiva lakoća (samo)uništavanja u adolescenciji. In V. Čurčić (Ed.), Destruktivnost i autodestruktivnost mladih (pp. 29–37). Žarko Albulj.
Filipović, M. (2010). Istraživanje samoubistva: Otkrivanje društva. In J. Kovačević & V. Vučinić (Eds.), Smetnje i poremećaji: Fenomenologija, prevencija i tretman (Deo II, pp. 425–440). Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.
Freud, S. (1949). Mourning and melancholia. Hogarth Press.
Gibb, S. J., Beautrais, A., & Ferguson, D. (2005). Mortality and further suicidal behavior after an index suicide attempt: A 10-year study. Australian and New Zealand Journal of Psychiatry, 39(1), 95–100.
Institut za javno zdravlje Srbije. (2009). Zdravlje mladih u Republici Srbiji: Finalni izveštaj. Institut za javno zdravlje Srbije „Dr Milan Jovanović Batut“.
Jugović, A. (2004). Rizična ponašanja omladine. In S. Mihailović (Ed.), Mladi zagubljeni u tranziciji (pp. 177–203). Centar za proučavanje alternativa.
Jugović, A. (2011, March 29). Samoubistva mladih. Politika.
Mihailović, S. (Ed.). (2004). Mladi zagubljeni u tranziciji. Centar za proučavanje alternativa.
Milavić, G. (2010). Mediji i suicid: Povećanje rizika. In V. Čurčić (Ed.), Destruktivnost i autodestruktivnost mladih (pp. 97–106). Žarko Albulj.
Mitić, M., Milosavljević, Lj., & Krasić, D. (2010). Samopovređivanje i/ili suicid. In V. Čurčić (Ed.), Destruktivnost i autodestruktivnost mladih (pp. 89–96). Žarko Albulj.
Novosadski humanitarni centar—Psihološko savetovalište za mlade. (n.d.).
Response Ability for Journalism Education. (2011). Risk and protective factors.
Sičić, M., & Mužinić, L. (2008). Faktori rizika kod pojave samoozljeđivanja djece i mladih. Ljetopis socijalnog rada, 15(1), 49–68.
Simić, M. (2010). Samopovređivanje kao emocionalna regulacija. In V. Čurčić (Ed.), Destruktivnost i autodestruktivnost mladih (pp. 81–88). Žarko Albulj.
Stanković, B., & Penev, G. (2009). Sociokulturni kontekst suicidalnog ponašanja i neke relevantne činjenice o samoubistvima u Srbiji. Sociološki pregled, 43(2), 155–184.
Vlada Republike Srbije. (2006). Strategija razvoja zdravlja mladih u Republici Srbiji. Službeni glasnik RS (br. 55/05 i 71/05).
Walsh, B. W., & Rosen, P. M. (1988). Self-mutilation: Theory, research and treatment. Guilford Press.
World Health Organization. (2009). Suicide risk high for young people.
World Health Organization. (2011). Suicide prevention.
##submission.downloads##
Objavljeno
Kako citirati
Broj časopisa
Sekcija
Licenca
Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo 4.0 Internacionalna licenca.
Autori zadržavaju autorska prava nad objavljenim radovima i daju izdavaču neeskluzivno pravo da objavi članak, da bude naveden kao njegov prvi izdavač u slučaju ponovne upotrebe i da ga distribuira u svim oblicima i medijima. Članci će biti distribuirani pod licencom Creative Commons Attribution International (CC BY 4.0), osim ako nije drugačije naznačeno.
