Porodica i pripadnost kriminalnim grupama kao kauzalni kriminogeni faktori
Ključne reči:
primarna porodična patologija, udruživanje u kriminalne grupe, kriminalno ponašanjeApstrakt
U radu smo diskutovali o relacijama između nasilničkog kriminalnog ponašanja i dva kriminogena faktora koja se relativno često navode u anamnezi delinkvenata: primarna porodična patologija i udruživanje u kriminalne grupe. Nakon uvodnog razmatranja rezultata relavantnih istraživanja, prikazali smo rezultate dobijene testiranjem 356 odraslih kriminalaca, starih u proseku 36 godina, koji su presuđeni za neko od dela iz oblasti nasilničkog kriminala. Proveravane su hipoteze o uticaju navedenih etioloških faktora na kriminalno ponašanje, kao i hipoteza da primarna porodična patologija i udruživanje u kriminalne grupe pripadaju psihološkom, a ne sociološkom mernom polju. Primenom odgovarajućih instrumenata i statističkih tehnika, utvrđeno je da oba faktora ostvaruju svoj uticaj u grupi sa konativnim osobinama, nasuprot sociološkim (i kognitivnim). Takođe, utvrđeno je da varijabla udruživanja u kriminalne grupe deluje kao samostalni regresor na kriminalno ponašanje i da razlikuje počinioce krivičnog dela razbojništva, dok varijabla primarna porodična patologija ne utiče značajno na nasilničko kriminalno ponašanje kao samostalni regresor.
Reference
Andrews, D. A., & Bonta, J. (2003). The psychology of criminal conduct. Anderson Publishing.
Bandura, A. (1977). Social learning theory. Prentice Hall.
Bandura, A. (1979). Psychological mechanisms of aggression in human etiology. Cambridge University Press.
Blackburn, R. (2004). The psychology of criminal conduct: Theory, research and practice. Wiley.
Fajgelj, S. (2003). Psihometrija: Metod i teorija psihološkog merenja. Centar za primenjenu psihologiju.
Farrington, D. P., & West, D. J. (1971). A comparison between early delinquents and young aggressives. British Journal of Criminology.
Farrington, D. P., Biron, L., & LeBlanc, M. (1982). Personality and delinquency in London and Montreal. In J. Gunn & D. P. Farrington (Eds.), Abnormal offenders, delinquency, and the criminal justice system. Wiley.
Giordano, P. C., Cernkovich, S. A., & Pugh, M. D. (1986). Friendship and delinquency. American Journal of Sociology, 91, 1170–1202.
Glueck, S., & Glueck, E. (1968). Unraveling juvenile delinquency. Howard University Press.
Gojković, V. (2007). Kibernetički model dimenzija ličnosti i tipovi kriminalnog ponašanja (Doktorska disertacija).
Gojković, V. (2009). Psihologija kriminalnog ponašanja. Prometej & Fakultet za pravne i poslovne studije.
Hare, R. D. (1998). Psychopathy and their nature: Implications for mental health and criminal justice systems. In T. Millon, E. Simonsen, M. Birket-Smith, & R. Davis (Eds.), Psychopathy: Antisocial, criminal and violent behavior (pp. 40–50). Guilford Press.
Hošek, A., & Momirović, K. (1998). Relativni uticaj socioloških i psiholoških faktora na kriminalnu patologiju u porodici i pripadanje prokriminalnim grupama. In Psihologija kriminala. Institut za kriminološka i sociološka istraživanja.
Krueger, R. F., Hicks, B. M., & McGue, M. (2001). Altruism and social behavior: Independent tendencies, unique personality correlates, distinct etiologies. Psychological Science, 12, 397–402.
Maccoby, E. E., & Martin, J. A. (1983). Socialization in the context of the family: Parent–child interaction. In E. M. Hetherington (Ed.), Handbook of child psychology (Vol. 4). Wiley.
McCord, W., & Zola, I. K. (1959). Origins of crime: A new evaluation of the Cambridge-Somerville youth study. Columbia University Press.
Momirović, K., Wolf, B., & Džamonja, Z. (1998). Kibernetička baterija konativnih testova KON6. Centar za primenjenu psihologiju.
Patterson, G. R. (1986). Performance models for antisocial boys. American Psychologist, 41, 432–444.
Wolf, B., Momirović, K., & Džamonja, Z. (1998). Baterija testova inteligencije KOG3. Centar za primenjenu psihologiju.
Downloads
Objavljeno
Kako citirati
Broj časopisa
Sekcija
Licenca
Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo 4.0 Internacionalna licenca.
Autori zadržavaju autorska prava nad objavljenim radovima i daju izdavaču neeskluzivno pravo da objavi članak, da bude naveden kao njegov prvi izdavač u slučaju ponovne upotrebe i da ga distribuira u svim oblicima i medijima. Članci će biti distribuirani pod licencom Creative Commons Attribution International (CC BY 4.0), osim ako nije drugačije naznačeno.
