O problemima „kriminalne“ psihopatije
Ključne reči:
antisocijalna ličnost, kriminalni psihopata, kriminalni umApstrakt
U ovom tekstu se diskutuje jedna od centralnih tema psihologije kriminalnog ponašanja, a to je problem adekvatnog dijagnostifikovanja ličnosti prestupnika.
Novija istraživanja ličnosti opasnih kriminalaca ukazala su na inadekvatnost postojećih nozoloških kategorija koje su preuzete iz psihopatologije, i jednostavno implementirane na populaciju osuđenika. Tako se većina osuđenika primenom kriterijuma DSM IV klasifikuje u kategoriju poremećaja ličnosti (antisocijalni poremećaj), čime se indirektno prihvata premisa da su svi kriminalci psihopate i da su sve psihopate kriminalci.
Robert Hejr (Hare,1998) je uveo nov koncept kriminalne psihopatije kao nezavisan takson u odnosu na postojeće nozološke kategorije, i utvrdio da psihopatija čini jezgro kriminalne ličnosti, ali da kriminalno ponašanje nije srž psihopatije. Kanadski autori (Andrews,2003) su, analizirajući studije kriminalnog ponašanja u poslednje dve decenije, potvrdili zaključak da kriminalnu ličnost treba prediktovati na osnovu seta kriminoloških i ličnosnih osobina, a ne kliničkih varijabli.
U radu je izneta sugestija da kriminalnu ličnost čini i specifična disfunkcija kognitivnih sposobnosti, uzrokovana poremećajima u radu centralnog ličnosnog sistema, što podrazumeva invalidne relacije između mišljenja i emocija, odnosno mišljenja i govora.
Dakle, opasni kriminalci imaju kriminalnu ličnost i kriminalni um, to su kriminalne psihopate koje su kao takve rezistentne na svaki vid tretmana. Prevencija se u tom smislu odnosi na akcije zaštite društva od njih, kao i ranom detekcijom na osnovu predloženih kriterijum – varijabli.
Reference
Andrews, D. A., & Bonta, J. (2003). The psychology of criminal conduct. Anderson Publishing Co.
Berger, J., Biro, M., & Hrnjica, S. (1990). Klinička psihologija. Naučna knjiga.
Blackburn, R. (1995). The psychology of criminal conduct: Theory, research and practise. Wiley.
Bukelić, J. (2000). Socijalna psihijatrija. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
Cleckley, H. (1982). The mask of sanity. Mosby.
Eysenck, H. J. (1982). The biological basis of cross-cultural differences in personality: Blood group antigens. Psychological Reports, 51(2), 531–540.
Fajgelj, S. (2004). Metode istraživanja ponašanja. Centar za primenjenu psihologiju.
Fergusson, D. M., Horwood, L. J., & Nagin, D. S. (2000). Offending trajectories in a New Zealand birth cohort. Criminology, 38(2), 525–551.
Freud, S. (1984). Uvod u psihoanalizu. Kultura.
Gojković, V. (2007). Kibernetički model dimenzija ličnosti i tipovi kriminalnog ponašanja [Doktorska disertacija]. Novi Sad.
Golubović, G. Z. (2008). Osnovi opšte psihopatologije. Unigraf Niš.
Golubović, G. Z., Lakić, A., & Ilić, B. (2002). Osnovi forenzičke psihologije i psihopatologije. Zdravstveni centar Bor.
Hare, R. D. (1998). Psychopaths and their nature: Implications for the mental health and criminal justice systems. U T. Millon, E. Simonsen, M. Birket-Smith, & R. D. Davis (Ur.), Psychopathy: Antisocial, criminal and violent behavior (str. 188–212). Guilford.
Henggeler, S. W., Schoenwald, S. K., Borduin, C. M., Rowland, M. D., & Cunningham, P. B. (1998). Multisystemic treatment of antisocial behavior in children and adolescents. Guilford Press.
Hirschi, T., & Hindelang, M. J. (1977). Intelligence and delinquency: A revisionist review. American Sociological Review, 42(4), 571–587.
Ignjatović, Đ. (2000). Kriminologija. Nomos.
Knepper, P. (2001). Explaining criminal conduct: Theories and systems in criminology. Carolina Academic Press.
Kron, L. (2002). Nasilje in extremis: Psihopatološki profili ubica. U Delikti nasilja – krivično pravni i kriminološki aspekt (Zbornik radova XIV Seminara prava). Institut za kriminološka i sociološka istraživanja.
Levi, M., Maguire, M., & Brookman, F. (2002). The Oxford handbook of criminology. London.
Moffitt, T. E., Gabrielli, W. F., Mednick, S. A., & Schulsinger, F. (1981). Socioeconomic status, IQ, delinquency. Journal of Abnormal Psychology, 90(2), 152–156.
Momirović, K., & Popović, D. A. (2002). Psihopatija i kriminal. Univerzitet u Prištini.
Pijaže, Ž. (1977). Psihologija inteligencije. Nolit.
Popović, B., Miočinović, Lj., & Ristić, Ž. (1984). Psihološke osnove moralnog mišljenja. Prosveta.
Radulović, D. (2004). Teški oblici kriminala psihopata. U Teški oblici kriminala (Zbornik radova XVI Seminara prava). Institut za kriminološka i sociološka istraživanja.
Objavljeno
Kako citirati
Broj časopisa
Sekcija
Licenca
Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo 4.0 Internacionalna licenca.
Autori zadržavaju autorska prava nad objavljenim radovima i daju izdavaču neeskluzivno pravo da objavi članak, da bude naveden kao njegov prvi izdavač u slučaju ponovne upotrebe i da ga distribuira u svim oblicima i medijima. Članci će biti distribuirani pod licencom Creative Commons Attribution International (CC BY 4.0), osim ako nije drugačije naznačeno.
