Privatnost i digitalna pismenost: Ko je odgovoran za zaštitu privatnih podataka u Srbiji?

Autori

  • Ivana Stepanović Institut za kriminološka i sociološka istraživanja, Beograd, Srbija

Ključne reči:

privatnost, lični podaci, digitalna pismenost, digitalni identiteti, Opšta uredba o zaštiti podataka o ličnosti

Apstrakt

Dok zakoni koji regulišu pravo na privatnost ne uspevaju u potpunosti da zaštite lične podatke zbog kapaciteta za njihovo skladištenje kao i brzine njihovog deljenja i umnožavanja, pojedinci su odgovorni za zaštitu sopstvene privatnosti na internetu. Međutim ovo zahteva specifične tehničke veštine i razvijenu digitalnu pismenost koja podrazumeva stalno obnavljanje znanja o zaštiti privatnosti kao i korišćenje čitavog niza uređaja, softvera, ekstenzijaza internet pretraživače i tehnika za enkripciju. Opšta uredba o zaštiti podataka o ličnosti predstavlja pokušaj da se povrati kontrola nad zaštitom privatnosti te da se odgovornost podeli između različitih aktera, odnosno između korisnika i autoriteta koji kontrolišu ili obrađuju podatke. Ipak, u državama van Evropske Unije čiji građani nisu zaštićeni ovom uredbom, naglasak je mnogo više na individualnoj odgovornosti. Cilj ovo grada je istakne značaj podele odgovornosti za zaštitu privatnosti u Srbiji na različite aktere u društvu.

Reference

Baker, E. A. (Ed.). (2010). The new literacies: Multiple perspectives on research and practice. The Guilford Press.

Baruh, L., & Popescu, M. (2015). Big data analytics and the limits of privacy self-management. New Media & Society, 19(4), 579–596.

Breakstone, J., McGrew, S., Smith, M., Ortega, T., & Wineburg, S. (2018). Why we need a new approach to teaching digital literacy. Phi Delta Kappan, 99(6), 27–32.

Choi, H., Park, J., & Jung, Y. (2018). The role of privacy fatigue in online privacy behaviour. Computers in Human Behavior, 81, 42–51.

Gilliom, J., & Monahan, T. (2012). SuperVision: An introduction to the surveillance society. University of Chicago Press.

Hajdin, M. (2018). Privacy and responsibility. In A. Cudd & M. Navin (Eds.), Core concepts and contemporary issues in privacy (Vol. 8). Springer.

Haggerty, K. D., & Ericson, R. V. (2000). The surveillant assemblage. British Journal of Sociology, 51(4), 605–622.

Helberger, N., Pierson, J., & Poell, T. (2018). Governing online platforms: From contested to cooperative responsibility. The Information Society, 34(1), 1–14.

Heller, C. (2011). Post-privacy: Prima leben ohne Privatsphäre. Verlag C. H. Beck.

Friesem, Y. (2019). Teaching truth, lies, and accuracy in the digital age: Media literacy as project-based learning. Journalism & Mass Communication Educator, 74(2), 185–198.

Krish, C., et al. (2018). Bridging the digital divide: Measuring digital literacy. Economics: The Open-Access, Open-Assessment E-Journal, 12(23), 1–20.

Kuzmanović, D. (2017). Empirijska provera konstrukta digitalne pismenosti i analiza prediktora postignuća (Doktorska disertacija). Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu.

Lyon, D. (2010). Surveillance, power and everyday life. In P. Kalantzis-Cope & K. Gherab-Martín (Eds.), Emerging digital spaces in contemporary society. Palgrave Macmillan.

Meyrowitz, J. (2002). Post-privacy America. In R. Weiß & J. Groebel (Eds.), Privatheit im öffentlichen Raum (Vol. 43). VS Verlag für Sozialwissenschaften.

Moll, R., & Pieschl, S. (2016). Expecting collective privacy: A new perspective on trust in online communication. In B. Blöbaum (Ed.), Trust and communication in a digitized world (pp. 239–251).

Moreham, N. A. (2006). Privacy in public places. The Cambridge Law Journal, 65(3), 606–635.

Nissenbaum, H. (1998). Protecting privacy in an information age: The problem of privacy in public. Law and Philosophy, 17(5–6), 559–596.

Pangrazio, L., & Selwyn, N. (2019). Personal data literacies: A critical literacies approach to enhancing understandings of personal digital data. New Media & Society, 21(2), 419–437.

Politou, E., Alepis, E., & Patsakis, C. (2018). Forgetting personal data and revoking consent under the GDPR: Challenges and proposed solutions. Journal of Cybersecurity, 4(1).

Prlja, S. (2018). Pravo na zaštitu privatnih podataka u EU. Strani pravni život, 1, 89–99.

Rose, N. (1991). Governing the soul: The shaping of the private self. Free Association Books.

Rosenthal, S., et al. (2019). A tripartite model of trust in Facebook: Acceptance of information personalization, privacy concern, and privacy literacy. Media Psychology.

Schaar, P. (2009). Das Ende der Privatsphäre. Wilhelm Goldmann Verlag.

Trepte, S., et al. (2015). Do people know about privacy and data protection strategies? Towards the “Online Privacy Literacy Scale” (OPLIS). In S. Gutwirth, R. Leenes, & P. de Hert (Eds.), Reforming European data protection law (Vol. 20). Springer.

Wrenn, M. V., & Waller, W. (2017). Care and the neoliberal individual. Journal of Economic Issues, 51(2), 495–502.

General Data Protection Regulation. (n.d.). Retrieved September 8, 2019, from https://gdpr-info.eu/

Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti. (n.d.). Retrieved September 8, 2019, from https://www.poverenik.rs/sr/

Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. (2018). Službeni glasnik RS, 87.

##submission.downloads##

Objavljeno

2019-12-23

Kako citirati

Stepanović, I. (2019). Privatnost i digitalna pismenost: Ko je odgovoran za zaštitu privatnih podataka u Srbiji?. Zbornik Instituta Za kriminološka I sociološka istraživanja, 38(3), 45–56. преузето од https://zbornik-iksi.rs/index.php/home/article/view/394

Broj časopisa

Sekcija

Članci

##plugins.generic.recommendBySimilarity.heading##

<< < 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 > >> 

##plugins.generic.recommendBySimilarity.advancedSearchIntro##