Prediktori određenih oblika agresije kod srednjoškolskih adolescenata
Ključne reči:
agresija, neuroticizam, iracionalna uverenja, slobodno vreme, srednjoškolski adolescentiApstrakt
U ovom istraživanju, bavili smo se utvrđivanjem predikcije nekih oblika agresije na osnovu izraženosti neuroticizma, iracionalnih uverenja i načina provođenja slobodnog vremena kod srednjoškolskih adolescenata. Ispitivanjem je obuhvaćen uzorak od 275 ispitanika, učenika gimnazija i srednjih stručnih škola iz Beograda, starosti između 15 i 19 godina. Uzorak je prema kriterijumu odabira škola prigodan i neslučajan i činili su ga učenici sledećih srednjih škola: VII, XII i XIV beogradske gimnazije, Elektrotehničke škole "Rade Končar" i Trgovačke škole. Za potrebe ovog rada korišćene su Skala Neuroticizma, odnosno izolovana dimenzija Neuroticizma iz upitnika NEO–Pi R, Skala iracionalnih uverenja GABS–37, Skala procene načina provođenja slobodnog vremena SV–30 i Bas-Perijev Upitnik agresije. Dimenzije neuroticizma, oblici iracionalnih uverenja i načini provođenja slobodnog vremena zajedno objašnjavaju 40.6% varijanse Besa kao kriterijumske varijable, 24.4% varijanse Fizičke agresije, 46.5% varijanse Hostilnosti i 28.3% varijanse Verbalne agresije. Najznačajniji prediktori agresije su Anksioznost, Hostilnost, Depresivnost, Apsolutistički zahtevi prema sebi, Iracionalna uverenja po pitanju ljubavi i Obezvređivanje. Dobijeni podaci govore o tome da Apsolutistički zahtevi prema sebi vode ka fizičkoj i verbalnoj agresiji. Anksioznost i Hostilnost kao dimenzija neuroticizma vodi ka besu i verbalnoj agresiji. Depresivnost, Iracionalna uverenja po pitanju ljubavi i Obezvređivanje vode ka hostilnosti. Provođenje slobodnog vremena u svrhu svog obrazovanja i kulturnog uzdizanja ne vodi ka agresiji. Vulnerabilnost kao dimenzija neuroticizma se takođe pojavila kao značajan prediktor besa, fizičke i verbalne agresije, ali u negativnom smislu. Adolescenti koji se nasilnički ponašaju nastoje da izgledaju superiorno, što je često maska kojom prikrivaju bol, osećaj neprilagođenosti, nepoverenje i strah. Moguće je da je agresija manifestovana kao verbalna, fizička, bes ili hostilnost način skretanja pažnje na sebe, poziv za pomoć.
Reference
Bandura, A. (1999). Social cognitive theory of personality. In L. A. Pervin & O. P. John (Eds.), Handbook of personality: Theory and research (pp. 154–186). Guilford Press.
Beck, A. T., & Emery, G. (1985). Anxiety disorders and phobias: A cognitive perspective. Basic Books.
Berkowitz, L. (1989). Frustration–aggression hypothesis: Examination and reformulation. Psychological Bulletin, 106, 59–73.
Bernard, M. E. (1998). Validation of the general attitude and beliefs scale. Journal of Rational-Emotive & Cognitive-Behavior Therapy, 16, 183–196.
Bernard, M., & Joyce, M. R. (1984). Rational emotive therapy of children and adolescents: Theory, treatment strategies and preventive methods. Wiley.
Borovčanin, M., Đukić-Dejanović, S., & Mihajlović, G. (2008). Biološke osnove anksioznosti i novine u psihofarmakološkom tretmanu anksioznih poremećaja. Engrami – časopis za kliničku psihijatriju, psihologiju i granične discipline, 30(3–4), 53–59.
Borum, R., & Verhaagen, D. (2007). Assessing and managing violence risk in juveniles. Journal of Child and Family Studies, 16(3), 461–463.
Buss, A. H. (1961). Psychology of aggression. Wiley.
Buss, A. H. (1988). Personality: Evolutionary heritage and human distinctiveness. Lawrence Erlbaum Associates.
Buss, A. H., & Durkee, A. (1957). An inventory for assessing different kinds of hostility. Journal of Consulting Psychology, 21, 343–349.
Buss, A. H., & Perry, M. (1992). The aggression questionnaire. Journal of Personality and Social Psychology, 63, 452–459.
Campbell, S. B., Spieker, S., Vandergrift, N., Belsky, J., & Burchinal, M. (2010). Predictors and sequelae of trajectories of physical aggression in school-age boys and girls. Development and Psychopathology, 22(1), 133–150.
Costa, P. T., & McCrae, R. R. (1992a). Normal personality assessment in clinical practice: The NEO Personality Inventory. Psychological Assessment, 4(1).
Costa, P. T., & McCrae, R. R. (1992b). Revised NEO Personality Inventory (NEO-PI-R): Professional manual. Psychological Assessment Resources.
Costa, P. T., & McCrae, R. R. (1994). Domains and facets: Hierarchical personality assessment using the revised NEO Personality Inventory. Journal of Personality Assessment, 64(1), 21–59.
Dryden, W. (1990). Dealing with anger problems: Rational-emotive therapeutic interventions. Professional Resource Exchange.
Edmunds, G. (1977). Extraversion, neuroticism and different aspects of self-reported aggression. Journal of Personality Assessment, 41(1), 66–70.
Ellis, A. (1977). Anger: How to live with and without it. Carol Publishing Group.
Ellis, A. (1994). Reason and emotion in psychotherapy. Birch Lane Press.
Fives, C., Kong, G., Fuller, J., & DiGiuseppe, R. (2011). Anger, aggression, and irrational beliefs in adolescents. Cognitive Therapy and Research, 35(3), 199.
Ferguson, C., Averill, P., Rhoades, H., Rocha, D., Gruber, N., & Gummattira, P. (2005). Social isolation, impulsivity and depression as predictors of aggression in a psychiatric inpatient population. Psychiatric Quarterly, 76(2), 123–137.
Ferguson, C. J., San Miguel, C., Garza, A., & Jerabeck, J. M. (2011). A longitudinal test of video game violence influences on dating and aggression: A 3-year longitudinal study of adolescents. Journal of Psychiatric Research, 46(2), 141–146.
Fuller, B. E., Chermack, S. T., Cruise, K. A., Kirsch, E., Fitzgerald, H. E., & Zucker, R. A. (2003). Predictors of aggression across three generations among sons of alcoholics: Relationships involving grandparental and parental alcoholism, child aggression, marital aggression and parenting practices. Journal of Studies on Alcohol, 64(4), 472–483.
Gojković, V., & Vukičević, L. (2011). Vršnjačko nasilje: Bullying kod učenika srednjih škola. Zbornik Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, 30(1–2), 199–218.
Gunn, I., & Gristwood, I. (1975). Use of the Buss-Durkee Hostility Inventory among British prisoners. Journal of Consulting and Clinical Psychology, 43, 590.
Hamdan-Mansour, A. (2010). Predictors of hostility among university students in Jordan. Scandinavian Journal of Caring Sciences, 24(1), 125–130.
Harris, M. B., & Knight-Bohnhoff, K. (1996). Personal aggressiveness: Gender and aggressiveness. Sex Roles, 35, 26–42.
Heimberg, R. G. (1989). Social phobia: No longer neglected. Clinical Psychology Review, 9, 1–2.
Hrnčić, J. (2008). Depresivnost i socijalne relacije institucionalizovanih mladih prestupnika. Psihologija, 41(3), 357–378.
Huesmann, L. R., Eron, L. D., Lefkowitz, M. M., & Walder, L. O. (1984). The stability of aggression over time and generations. Developmental Psychology, 20, 1120–1134.
Kačavenda-Radić, N. (1992). Refleksije o/i slobodnog vremena. Institut za pedagogiju i andragoške studije.
Marić, Z. (2000). Racionalno emotivno bihejvioralna terapija. U D. Stojnov (Ur.), Psihoterapije. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva.
Marić, Z. (2002). Kognitivni činioci emocije i emocionalnog poremećaja iz ugla REBT (Magistarski rad). Filozofski fakultet.
Mijatović, A. (2000). Leksikon temeljnih pedagogijskih pojmova. Edip.
Mihajlović, D. (2010). Veza između upadljive potrošnje i slobodnog vremena (Završni rad). Fakultet za pravne i poslovne studije.
Mitrović, D., & Smederevac, S. (2005). Relacije između agresivnosti i dimenzija ličnosti modela „pet velikih“. Psihologija, 51(5–6), 456–471.
Olweus, D. (1993). Bullying at school: What we know and what we can do. Blackwell.
Olweus, D. (1998). Nasilje među djecom u školi: Što znamo i što možemo učiniti (G. V. Popović, prev.). Školska knjiga.
Ostrov, J. M., & Godleski, S. A. (2009). Impulsivity–hyperactivity and subtypes of aggression in early childhood: An observational and short-term longitudinal study. European Child & Adolescent Psychiatry, 18, 477–483.
Petrović, J., & Zotović, M. (2010). Isti ili drugačiji: Slobodno vreme mladih u Vojvodini i u svetu. Zbornik Matice srpske za društvene nauke, 130, 73–88.
Petz, B. (1992). Psihologijski rječnik. Prosveta.
Schlenker, B. R., & Leary, M. R. (1982). Social anxiety and self-presentation: A conceptualization and model. Psychological Bulletin, 92, 641–669.
Smederevac, S., & Mitrović, D. (2006). Ličnost, metodi i modeli. Centar za primenjenu psihologiju.
Stepanović, I., Videnović, M., & Plut, D. (2009). Obrasci ponašanja mladih tokom slobodnog vremena. Sociologija, 51(3), 247–261.
Vukičević, L., & Mihajlović, D. (2012). Faktori samopouzdanja i crte agresivnosti. Zbornik Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, 31(1), 131–146.
Vukičević, L., Grujić, M., Popović, D., Mihajlović, D., & Velić, U. (2013). Agresija i iracionalna uverenja. Civitas: Časopis za društvena pitanja – pravo, bezbednost, psihologiju, filologiju i menadžment, 2(4), 35–48.
Vukosavljević-Gvozden, T., Opačić, G., & Marić, Z. (2010). Iracionalne evaluacije i antisocijalno ponašanje adolescenata. Zbornik Instituta za pedagoška istraživanja, 42(2), 263–276.
##submission.downloads##
Objavljeno
Kako citirati
Broj časopisa
Sekcija
Licenca
Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo 4.0 Internacionalna licenca.
Autori zadržavaju autorska prava nad objavljenim radovima i daju izdavaču neeskluzivno pravo da objavi članak, da bude naveden kao njegov prvi izdavač u slučaju ponovne upotrebe i da ga distribuira u svim oblicima i medijima. Članci će biti distribuirani pod licencom Creative Commons Attribution International (CC BY 4.0), osim ako nije drugačije naznačeno.
