Tipovi ličnosti u prostoru amorala i šizotipije
Empirijska evidencija sa osuđeničkog uzorka opšte populacije
DOI:
https://doi.org/10.47152/ziksi201401215Ključne reči:
amoral, šizotipija, klaster analiza, tipovi, crte ličnosti, inteligencijApstrakt
Suprotno važnosti konstrukata amoralnosti i šizotipije, posebno za razumevanje antisocijalnog i kriminalnog ponašanja, malo je istraživanja usmerenih na ispitivanje njihovog odnosa na različitim nivoima njihovog intenziteta. Ovo istraživanje imalo je za cilj da utvrdi da li je moguće izdvojiti smislene psihološke tipove u zajedničkom prostoru amoralnosti i šizotipije, te dublje razumevanje detektovanih tipova na bazi različitih relevantnih psiholoških varijabli. U tom smislu, u okviru ovog istraživanja realizovane su dve studije. U prvoj, uzorku od 223 muškaraca iz osuđeničke populacije aplicirani su instrumenti za procenu amoralnosti i šizotipije, na osnovu kojih su definisani klasteri ispitanika, koji su dalje validirani u zajedničkom prostoru Petofaktorskog modela ličnosti, Psihopatije i mera recidivizma. U drugoj, na uzorku od 318 muških ispitanika iz opšte populacije prikupljeni su podaci o amoralu i šizotipiji, ali i o bazičnim crtama ličnosti definisanim Eysenck-ovim modelom ličnosti, kao i o inteligenciji.
Rezultati su pokazali da je klaster analizom moguće identifikovati tri do četiri grupe ispitanika u oba poduzorka. Pri tome je od posebne važnosti identifikacija subtipova u okviru klastera amoralnih ispitanika – klastera šizotipalnih amoralnih i integrisanih amoralnih. Šizotipalne amoralne karakterišu dispozicije koje ukazuju na tendenciju ka težim oblicima kriminalnih aktivnosti, ali, još važnije, sklonosti ka mentalnim disfunkcijama (impulsivnost, introverzija, neuroticizam, psihoticizam, niža inteligencija). Profil integrisanih amoralnih je bliži profilu tzv. "uspešnih psihopata" (savesnost, ekstraverzija, emotivna stabilnost). Rezultati istraživanja implikativni su za dublje razumevanje kriminalnog ponašanja.
Reference
Ashton, M. C., Lee, K., & de Vries, R. E. (2014). The HEXACO Honesty-Humility, Agreeableness, and Emotionality factors: A review of research and theory. Personality and Social Psychology Review, 18, 139–152. DOI: https://doi.org/10.1177/1088868314523838
Buckels, E. E., Jones, D. N., & Paulhus, D. L. (2013). Behavioral confirmation of everyday sadism. Psychological Science, 24, 2201–2209. DOI: https://doi.org/10.1177/0956797613490749
Cale, E. M. (2006). A quantitative review of the relations between the ‘Big 3’ higher order personality dimensions and antisocial behavior. Journal of Research in Personality, 40, 250–284. DOI: https://doi.org/10.1016/j.jrp.2005.01.001
Coid, J., Freestone, M., & Ullrich, S. (2012). Subtypes of psychopathy in the British household population: Findings from the national household survey of psychiatric morbidity. Social Psychiatry and Psychiatric Epidemiology, 47, 879–891. DOI: https://doi.org/10.1007/s00127-011-0395-3
Costa, P. T., & McCrae, R. R. (1992). Revised NEO Personality Inventory (NEO-PI-R) and NEO Five-Factor Inventory (NEO-FFI) professional manual. Odessa, FL: Psychological Assessment Resources.
DeLisi, M., Vaughn, M. G., Beaver, K. M., & Wright, J. P. (2010). The Hannibal Lecter myth: Psychopathy and verbal intelligence in the MacArthur Violence Risk Assessment Study. Journal of Psychopathology and Behavioral Assessment, 32, 169–177. DOI: https://doi.org/10.1007/s10862-009-9147-z
de Tribolet-Hardy, F., Vohs, K., Mokros, A., & Habermeyer, E. (2014). Psychopathy, intelligence, and impulsivity in German violent offenders. International Journal of Law and Psychiatry, 37, 238–244. DOI: https://doi.org/10.1016/j.ijlp.2013.11.018
Dujmović, A., & Čolović, P. (2012). Psihopatija i osobine ličnosti kod heroinskih zavisnika u tretmanu i opšte populacije. Primenjena psihologija, 5, 357–374. DOI: https://doi.org/10.19090/pp.2012.4.357-374
Dunlop, P. D., Morrison, D. L., Koenig, J., & Silcox, B. (2012). Comparing the Eysenck and HEXACO models of personality in the prediction of adult delinquency. European Journal of Personality, 26, 194–202. DOI: https://doi.org/10.1002/per.824
Eysenck, H. J., & Eysenck, S. B. G. (1976). Psychoticism as a dimension of personality. London: Hodder & Stoughton.
Eysenck, H. J., & Eysenck, S. B. G. (1991). Manual of the Eysenck Personality Scales (EPQ adults). London: Hodder & Stoughton.
Furnham, A., Richards, S. C., & Paulhus, D. L. (2013). The dark triad of personality: A 10-year review. Social and Personality Psychology Compass, 7, 199–216. DOI: https://doi.org/10.1111/spc3.12018
Hare, R. D. (2002). Psychopathy Checklist–Revised (PCL-R) manual. Toronto, ON: Multi-Health Systems.
Hare, R. D., & Jutai, J. W. (1988). Psychopathy and cerebral asymmetry in semantic processing. Personality and Individual Differences, 9, 329–337. DOI: https://doi.org/10.1016/0191-8869(88)90095-5
Heinzen, H., Köhler, D., Godt, N., Geiger, F., & Huchzermeier, C. (2011). Psychopathy, intelligence and conviction history. International Journal of Law and Psychiatry, 34, 336–340. DOI: https://doi.org/10.1016/j.ijlp.2011.08.002
Knežević, G. (2003). Koreni amoralnosti. Beograd: Institut za kriminološka i sociološka istraživanja i Institut za psihologiju.
Knežević, G., Opačić, G., Kutlešić, V., & Savić, D. (2005). Preserving psychoticism as a basic personality trait: A proposed reconceptualization. In 113th Annual Convention of the American Psychological Association (Book of abstracts, p. 176).
Knežević, G., Radović, B., & Peruničić, I. (2008). Can amorality be measured? In 14th European Conference on Personality (Book of abstracts, p. 137).
Međedović, J., & Stojiljković, S. (2008). Bazične dimenzije ličnosti, empatija i amoralnost kod osuđenika. In Ličnost, profesija i obrazovanje (Zbornik radova sa III konferencije Dani primenjene psihologije, pp. 17–35).
Međedović, J. (2010). Bazična struktura ličnosti i psihopatija: Doprinos dezintegracije. Zbornik Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, 29, 7–29.
Međedović, J. (2011). Da li je amoralnost šesti faktor ličnosti? Zbornik Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja, 30, 7–31.
Međedović, J. (2012). Topography of dishonesty: Mapping the opposite pole of Honesty-Humility personality domain. Primenjena psihologija, 5, 115–135. DOI: https://doi.org/10.19090/pp.2012.2.115-135
Međedović, J., Kujačić, D., & Knežević, G. (2012). Personality-related determinants of criminal recidivism. Psihologija, 45, 277–294. DOI: https://doi.org/10.2298/PSI1203277M
Međedović, J. (2014). Should the space of basic personality traits be extended to include the disposition toward psychotic-like experiences? Psihologija, 47, 169–184. DOI: https://doi.org/10.2298/PSI1402169M
Momirović, K., Vučinić, B., Hošek, A., & Popović, B. (1998). AMORAL 2 – Prvi dokaz da je moralnost moguće meriti na pouzdan i valjan način. In K. Momirović (Ed.), Realnost psiholoških konstrukata (pp. 9–35). Beograd: Institut za psihologiju, Filozofski fakultet i Institut za kriminološka i sociološka istraživanja.
Momirović, K., & Hošek, A. (2002). Inteligencija i psihopatija. In K. Momirović & D. Popović (Eds.), Psihopatija i kriminal (pp. 33–40). Leposavić: Univerzitet u Prištini.
Momirović, K., Volf, B., & Džamonja, Z. (1993). KON-6: Kibernetička baterija konativnih testova. Beograd: Savez društava psihologa Srbije, Centar za primenjenu psihologiju.
Mullins-Nelson, J. L., Salekin, R. T., & Leistico, A. R. (2006). Psychopathy, empathy, and perspective-taking ability in a community sample: Implications for the successful psychopathy concept. International Journal of Forensic Mental Health, 5, 133–149. DOI: https://doi.org/10.1080/14999013.2006.10471238
Mullins-Sweatt, S. N., Glover, N. G., Derefinko, K. J., Miller, J. D., & Widiger, T. A. (2010). The search for the successful psychopath. Journal of Research in Personality, 44, 554–558. DOI: https://doi.org/10.1016/j.jrp.2010.05.010
Nelson, M. T., Seal, M. L., Pantelis, C., & Phillips, L. J. (2013). Evidence of a dimensional relationship between schizotypy and schizophrenia: A systematic review. Neuroscience & Biobehavioral Reviews, 37, 317–327. DOI: https://doi.org/10.1016/j.neubiorev.2013.01.004
Nestor, P. G., Kimble, M., Berman, I., & Haycock, J. (2002). Psychosis, psychopathy, and homicide: A preliminary neuropsychological inquiry. American Journal of Psychiatry, 159, 138–140. DOI: https://doi.org/10.1176/appi.ajp.159.1.138
Paulhus, D. L., & Jones, D. N. (2014). Measures of dark personalities. In G. J. Boyle, D. H. Saklofske, & G. Mathews (Eds.), Measures of personality and social psychological constructs. San Diego: Academic Press. DOI: https://doi.org/10.1016/B978-0-12-386915-9.00020-6
Portnoy, J., Chen, F. R., & Raine, A. (2013). Biological protective factors for antisocial and criminal behavior. Journal of Criminal Justice, 41, 292–299. DOI: https://doi.org/10.1016/j.jcrimjus.2013.06.018
Ragsdale, K. A., & Bedwell, J. S. (2013). Relationships between dimensional factors of psychopathy and schizotypy. Frontiers in Psychology, 4, 1–7. DOI: https://doi.org/10.3389/fpsyg.2013.00482
Raine, A. (1992). Schizotypal and borderline features in psychopathic criminals. Personality and Individual Differences, 13, 717–721. DOI: https://doi.org/10.1016/0191-8869(92)90242-H
Salekin, R. T., Neumann, C. S., Leistico, A. M. R., & Zalot, A. A. (2004). Psychopathy in youth and intelligence: An investigation of Cleckley’s hypothesis. Journal of Clinical Child and Adolescent Psychology, 33(4), 731–742. DOI: https://doi.org/10.1207/s15374424jccp3304_8
Skeem, J., Johansson, P., Andershed, H., Kerr, M., & Louden, J. E. (2007). Two subtypes of psychopathic violent offenders that parallel primary and secondary variants. Journal of Abnormal Psychology, 116, 395–409. DOI: https://doi.org/10.1037/0021-843X.116.2.395
Spironelli, C., Segrè, D., Stegagno, L., & Angrilli, A. (2014). Intelligence and psychopathy: A correlational study on insane female offenders. Psychological Medicine, 44, 111–116. DOI: https://doi.org/10.1017/S0033291713000615
Van Os, J., Linscott, R. J., Myin-Germeys, I., Delespaul, P., & Krabbendam, L. (2009). A systematic review and meta-analysis of the psychosis continuum: Evidence for a psychosis proneness–persistence–impairment model of psychotic disorder. Psychological Medicine, 39, 179–195. DOI: https://doi.org/10.1017/S0033291708003814
Visser, B. A., Pozzebon, J. A., & Reina-Tamayo, A. M. (2014). Status-driven risk taking: Another “dark” personality? Canadian Journal of Behavioural Science, 46, 485–496. DOI: https://doi.org/10.1037/a0034163
Williams, K. M., Paulhus, D. L., & Hare, R. D. (2007). Capturing the four-factor structure of psychopathy in college students via self-report. Journal of Personality Assessment, 88, 205–219. DOI: https://doi.org/10.1080/00223890701268074
Wolf, B., Momirović, K., & Džamonja, Z. (1992). KOG 3 – Baterija testova inteligencije. Beograd: Centar za primenjenu psihologiju.
##submission.downloads##
Objavljeno
Kako citirati
Broj časopisa
Sekcija
Licenca
Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo 4.0 Internacionalna licenca.
Autori zadržavaju autorska prava nad objavljenim radovima i daju izdavaču neeskluzivno pravo da objavi članak, da bude naveden kao njegov prvi izdavač u slučaju ponovne upotrebe i da ga distribuira u svim oblicima i medijima. Članci će biti distribuirani pod licencom Creative Commons Attribution International (CC BY 4.0), osim ako nije drugačije naznačeno.
