Nasilna viktimizacija kao faktor rizika za nasilno kriminalno ponašanje maloletnika
Ključne reči:
nasilje, viktimizacija, porodica, kriminalitet, maloletniciApstrakt
Nasilje predstavlja realnost svakog društvenog sistema, sa svojim manifestacijama kako na ličnom i porodičnom, tako i na širem društvenom i globalnom nivou. U porodici koja bi trebala da predstavlja oazu sigurnosti i ljubavi, dete može neposredno i posredno biti viktimizirano nasiljem. Pored individualnih, nasilje u porodici proizvodi i negativne socijalne posledice, kao rezultat delinkventnog ponašanja viktimiziranog deteta. U radu se pošlo od ideje postojanja faktora rizika za nasilno kriminalno ponašanje. Na osnovu kratke analize teorijskih objašnjenja i empirijskih rezultata ukazano je na odnos između prethodne izloženosti nasilju u porodici i kasnijeg nasilnog kriminalnog ponašanja maloletnika. Što se na ranijem uzrastu ispolji, to je veća verovatnoća razvoja nasilne kriminalne karijere. Shodno tome istaknuta je potreba sistematičnijeg izučavanja nasilnog kriminaliteta maloletnika, sa posebnim akcentom na vezu sa prethodnom porodičnom nasilnom viktimizacijom, a sve u cilju blagovremenog otkrivanja i intervenisanja.
Reference
Cohen, L. E., & Felson, M. (1979). Social change and crime rate trends: A routine activity approach. American Sociological Review, 44(4), 588–609.
Fagan, J., & Wilkinson, D. L. (1998). Social context and functions of adolescent violence. U D. S. Elliott, B. A. Hamburg & K. R. Williams (Ur.), Violence in American schools: A new perspective (str. 55–93). Cambridge University Press.
Kaylor, A. G., & Otis, M. D. (2003). The effects of childhood maltreatment on adult criminality: A tobit regression analysis. Child Maltreatment, 8(2), 127–137.
Kostić, M. (2000). Deca ubice [Doktorska disertacija, Pravni fakultet Univerziteta u Nišu].
Lewis, D. O. (1992). From abuse to violence: Psychotherapeutic consequences of maltreatment. Journal of the American Academy of Child & Adolescent Psychiatry, 31(3), 383–391.
Loeber, R., & Farrington, D. P. (1998). Never too early, never too late: Risk factors and successful interventions for serious and violent juvenile offenders. Studies on Crime and Crime Prevention, 7(1), 7–30.
Loeber, R., Farrington, D. P., & Petechuk, D. (2003). Child delinquency: Early intervention and prevention. U.S. Department of Justice, Office of Juvenile Justice and Delinquency Prevention.
Nikolić-Ristanović, V. (2007). Viktimološki diskurs u specijalnoj pedagogiji: Karika koja nedostaje. U Poremećaji ponašanja i prestupništvo mladih: Specijalno-pedagoški diskurs (str. 485–494). Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.
Nofziger, S., & Kurtz, D. (2005). Violent lives: A lifestyle model linking exposure to violence to juvenile violent offending. Journal of Research in Crime and Delinquency, 42(1), 3–26.
Snyder, H. N., Espiritu, R. C., Huizinga, D., Loeber, R., & Petechuk, D. (2003). Prevalence and development of child delinquency. U.S. Department of Justice, Office of Juvenile Justice and Delinquency Prevention.
Stevanović, I., & Škulić, M. (1999). Maloletni delinkventi u Srbiji. Jugoslovenski centar za prava deteta.
Stevković, Lj. (2006). Karakteristike nasilja nad decom u porodici i njegove posledice po zdravlje. Temida, 9(3), 23–31.
Thornberry, T. P. (1994). Violent families and youth violence. U.S. Department of Justice, Office of Juvenile Justice and Delinquency Prevention.
Widom, C. S. (2000). Childhood victimization: Early adversity, later psychopathology. National Institute of Justice.
Widom, C. S., & Ames, M. A. (1994). Criminal consequences of childhood sexual victimization. Child Abuse & Neglect, 18(4), 303–318.
Widom, C. S., & Maxfield, M. G. (2001). An update on the "cycle of violence". U.S. Department of Justice, National Institute of Justice.
Žegarac, N. (2004). Deca koja čekaju. Save the Children UK; Centar za prava deteta.
Objavljeno
Kako citirati
Broj časopisa
Sekcija
Licenca
Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo 4.0 Internacionalna licenca.
Autori zadržavaju autorska prava nad objavljenim radovima i daju izdavaču neeskluzivno pravo da objavi članak, da bude naveden kao njegov prvi izdavač u slučaju ponovne upotrebe i da ga distribuira u svim oblicima i medijima. Članci će biti distribuirani pod licencom Creative Commons Attribution International (CC BY 4.0), osim ako nije drugačije naznačeno.
