Psihološke karakteristike dece i adolescenata sa poremećajem u ponašanju
Ključne reči:
poremećaj u ponašanju, delinkvencija, rana psihopatija, deca, adolescentiApstrakt
Budući da je poremećaj u ponašanju najčešća dijagnoza među delinkventima, prevencija ovog poremećaja spada u prioritetne zadatke u borbi protiv kriminala. Međutim, teškoće na ovom planu postoje već na dijagnostičkom nivou jer pretežno bihejvioralni kriterijumi u DSM-IV ne omogućavaju precizniju diferencijaciju dece i adolescenata kod koje je antisocijalno ponašanje prolaznog karaktera, od onih kod kojih je ono rezultat određenih psiholoških karakteristika i nosi rizik da se održi i hronificira delinkvencijom, a potom i odraslim kriminalnim ponašanjem. Iako se u DSM-IV (APA,1994) navodi da se poremećaj u ponašanju dijagnostifikuje samo onda „kada u osnovi simptomatičnog ponašanja leži disfunkcija unutar pojedinca, a ne onda kada je to ponašanje samo jednostavna neposredna reakcija na aktuelni socijalni kontekst", ne postoje nikakve smernice koje bi bliže odredile prirodu i sadržaj "disfunkcionalnosti unutar pojedinca", niti se pominju metode pomoću kojih bi se ona ustanovila. Otuda je psihološki pristup nužan i u dijagnostici ovog poremećaja i u proceni njegovog prediktivnog značaja. Dublja eksploracija ličnosti maloletnika sa ovom dijagnozom obavljena uz pomoć tzv. nomotetskog Rorshachovog testa na velikom uzorku ispitanika pokazuje određene disfunkcionalnosti u strukturi i dinamici dece i adolescenata sa poremećajima u ponašanju koja u potpunosti odgovara opisima konstrukta koga neki psiholozi kriminala konceptualizuju kao "rana psihopatija" (Hare, 1993), "poletarci psihopatije" (Lynam, 1996) i sl.
Reference
American Psychiatric Association. (1987). Diagnostic and statistical manual of mental disorders (3. izmjenjeno izd.). American Psychiatric Association.
American Psychiatric Association. (1994). Diagnostic and statistical manual of mental disorders (4. izd.). American Psychiatric Association.
Cooper, S., & Arnow, D. (1986). An object relations view of the borderline defences: A Rorschach analysis. U M. Kissen (Ur.), Assessing object relations phenomena (str. 143–171). International Universities Press.
Gacono, C. B., & Meloy, J. R. (1991). A Rorschach investigation of attachment and anxiety in antisocial personality. The Journal of Nervous and Mental Disease, 179(9), 546–552.
Gacono, C. B. (1990). An empirical study of object relations and defensive operations in antisocial personality. Journal of Personality Assessment, 54(3-4), 589–600.
Exner, J. E. (1993). The Rorschach: A comprehensive system: Vol. 1. Basic foundations (3. izd.). Wiley.
Exner, J. E. (1995). Issues and methods in Rorschach research. Lawrence Erlbaum Associates.
Eysenck, H. J. (1977). Crime and personality (2. izd.). Routledge & Kegan Paul.
Farrington, D. P. (1991). Antisocial personality from childhood to adulthood. The Psychologist, 4, 389–394.
Hare, R. D. (1993). Without conscience: The disturbing world of the psychopaths among us. Pocket Books.
Kwawer, J. S. (1980). Primitive interpersonal modes, borderline phenomena, and Rorschach content. U J. S. Kwawer, P. M. Lerner, H. D. Lerner & A. Sugarman (Ur.), Borderline phenomena and the Rorschach test (str. 89–105). International Universities Press.
Lahey, B. B., Loeber, R., Hart, E. L., Frick, P. J., Applegate, B., Zhang, Q., Green, S. M., & Russo, M. F. (1995). Four-year longitudinal study of conduct disorder in boys: Patterns and predictors of persistence. Journal of Abnormal Psychology, 104(1), 83–93.
Loeber, R. (1990). Development and risk factors of juvenile antisocial behavior and delinquency. Clinical Psychology Review, 10(1), 1–41.
Lerner, P. M., & Lerner, H. D. (1980). Rorschach assessment of primitive defenses in borderline personality structure. U J. S. Kwawer, P. M. Lerner, H. D. Lerner & A. Sugarman (Ur.), Borderline phenomena and the Rorschach test (str. 257–274). International Universities Press.
Lykken, D. T. (1995). The antisocial personalities. Lawrence Erlbaum Associates.
Lynam, D. R. (1996). Early identification of chronic offenders: Who is the fledgling psychopath?. Psychological Bulletin, 120(2), 209–224.
Meloy, J. R., & Gacono, C. B. (1998). The internal world of the psychopath. U T. Millon, E. Simonsen, M. Birket-Smith & R. D. Davis (Ur.), Psychopathy: Antisocial, criminal, and violent behavior (str. 95–107). Guilford Press.
Meloy, J. R., Gacono, C. B., & Kenney, L. (1994). A Rorschach investigation of sexual homicide. Journal of Personality Assessment, 62(2), 202–217.
Moffitt, T. E. (1993). Adolescence-limited and life-course-persistent antisocial behavior: A developmental taxonomy. Psychological Review, 100(4), 674–701.
Momirović, K., & Popović, D. (2002). Psihopatija i kriminal. Univerzitet u Prištini, Centar za multidisciplinarna istraživanja Fakulteta za fizičku kulturu.
Momirović, K., & Hošek, A. (1997). Osobine ličnosti maloletnih delinkvenata. Časopis za kliničku psihologiju i socijalnu patologiju, 4(1-2), 28–66.
Quay, H. C. (1972). Patterns of aggression, withdrawal, and immaturity. U H. C. Quay & J. S. Werry (Ur.), Psychopathological disorders of childhood (str. 1–29). Wiley.
Radulović, D. (2006). Psihologija kriminala – Psihopatija i prestupništvo. Fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju; Institut za kriminološka i sociološka istraživanja.
Raine, A. (1993). The psychopathology of crime: Criminal behavior as a clinical disorder. Academic Press.
Robins, L. N. (1966). Deviant children grown up: A sociological and psychiatric study of sociopathic personality. Williams & Wilkins.
Stone, M. H. (1993). Abnormalities of personality: Within and beyond the realm of treatment. Norton.
World Health Organization. (1992). The ICD-10 classification of mental and behavioural disorders: Clinical descriptions and diagnostic guidelines. World Health Organization.
Willock, B. (1986). Narcissistic vulnerability in the hyper-aggressive child: The disregarded (unloved, uncared-for) self. Psychoanalytic Psychology, 3(1), 59–80.
Objavljeno
Kako citirati
Broj časopisa
Sekcija
Licenca
Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo 4.0 Internacionalna licenca.
Autori zadržavaju autorska prava nad objavljenim radovima i daju izdavaču neeskluzivno pravo da objavi članak, da bude naveden kao njegov prvi izdavač u slučaju ponovne upotrebe i da ga distribuira u svim oblicima i medijima. Članci će biti distribuirani pod licencom Creative Commons Attribution International (CC BY 4.0), osim ako nije drugačije naznačeno.
