Birokratska pravna svest: Percepcija prava na pristup informacijama od javnog značaja u organima javne vlasti u Republici Srbiji
DOI:
https://doi.org/10.47152/ziksi2023031Ključne reči:
pravna svest, pravna svest javnih službenika, pravo na pristup informacijama od javnog značaja, percepcija prava na pristup informacijama od javnog značaja, birokratija, pravni narativiApstrakt
Rad je posvećen empirijskom istraživanju pravne svesti javnih službenika koji u organima vlasti Republike Srbije u prvostepenom postupku odlučuju o pravu na pristup informacijama od javnog značaja (ovlašćena lica za postupanje po zahtevima za pristup informacijama od javnog značaja). Predstavljena analiza usmerena je na utvrđivanje karakteristika svesti javnih službenika o pravu na pristup informacijama od javnog značaja, zbog čega je odabran kvalitativni istraživački dizajn. Kroz dubinske polustruktuirane intervjue sa deset ovlašćenih lica u različitim organima javne vlasti, nastojalo se odgovoriti na pitanje kakve su subjektivne predstave ovih javnih službenika o pravu o kojem odlučuju. Kako prezentovano istraživanje ne spada u studije o efikasnosti prava, dobijene subjektivne predstave nisu stavljane u odnos sa zakonskom ili doktrinarnom definicijom prava na pristup informacijama od javnog značaja, radi njihovog poređenja. Cilj istraživanja bio je da sami ispitanici konstruišu svoju definiciju prava, kako bi se utvrdilo postoji li jedan, jedinstven, „birokratski narativ“, ili se javni službenici razlikuju u tome kako doživljavaju ovo pravo. Na osnovu podataka dobijenih iz intervjua utvrđeno je postojanje četiri narativa o pravu na pristup informacijama od javnog značaja.
Reference
Bryman, A. (2012). Social research methods. Oxford University Press.
Campbell, C. M., Carson, W. G., & Wiles, P. (1973). Knowledge and opinion about law. Martin Robertson.
Cooper, D. (1995). Local government legal consciousness in the shadow of juridification. Journal of Law and Society, 22(4), 506–526. DOI: https://doi.org/10.2307/1410612
Cowan, D. (2004). Legal consciousness: Some observations. Modern Law Review, 67(6), 928–958. DOI: https://doi.org/10.1111/j.1468-2230.2004.00518.x
Dwivedi, O. P. (2005). Administrative culture and values: Approaches. In J. G. Jabbra & O. P. Dwivedi (Eds.), Administrative culture in a global context (pp. 19–36). de Sitter Publications.
Engel, D. M., & Munger, F. W. (2003). Rights of inclusion: Law and identity in life stories of Americans with disabilities. University of Chicago Press. DOI: https://doi.org/10.7208/chicago/9780226208343.001.0001
Ewick, P., & Silbey, S. S. (2014). The common place of law. University of Chicago Press.
Faso, G. (2007). Istorija filozofije prava. CID-Podgorica.
Fekete, B., & Szilágyi, I. H. (2017). Knowledge and opinion about law (KOL) research in socialist Hungary. Hungarian Journal of Legal Studies, 58(3), 326–358. DOI: https://doi.org/10.1556/2052.2017.58.3.6
Gidens, E. (2007). Sociologija. Ekonomski fakultet.
Halliday, S., & Morgan, B. (2013). I fought the law and the law won? Legal consciousness and the critical imagination. Current Legal Problems, 66(1), 1–32. DOI: https://doi.org/10.1093/clp/cut002
Hertogh, M. (2004). A “European” conception of legal consciousness: Rediscovering Eugen Ehrlich. Journal of Law and Society, 31(4), 457–481. DOI: https://doi.org/10.1111/j.1467-6478.2004.00299.x
Hertogh, M. (2009). Through the eyes of bureaucrats: How front-line officials understand administrative justice. In M. Adler (Ed.), Administrative justice in context. Hart Publishing.
Hertogh, M., & Kurkchiyan, M. (2016). When politics comes into play, law is no longer law: Images of collective legal consciousness in the UK, Poland and Bulgaria. International Journal of Law in Context, 12(4), 404–419. DOI: https://doi.org/10.1017/S1744552316000185
Hoffman, E. (2003). Legal consciousness and dispute resolution: Different disputing behavior at two similar taxicab companies. Law and Society Inquiry, 28(3), 691–716. DOI: https://doi.org/10.1086/380075
Milenković, D. (2009). Pristup informacijama, zaštita podataka o ličnosti i tajnost informacija. Komitet pravnika za ljudska prava.
Milenković, D. (2015). Upravno procesna i drugi slični oblici zaštite prava na pristup informacijama u komparativnom pravu. Strani pravni život, 59(3), 115–131.
Milenković, D., & Rakić, V. (2005). Slobodan pristup informacijama i javna uprava. Komitet pravnika za ljudska prava.
Nielsen, L. B. (2000). Situating legal consciousness: Experiences and attitudes of ordinary citizens about law and street harassment. Law & Society Review, 34(4), 1055–1090. DOI: https://doi.org/10.2307/3115131
Pound, R. (1910). Law in books and law in action. American Law Review, 44(1), 12–36.
Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti. (2021). Publikacija o slobodnom pristupu informacijama.
Ricer, Dž. (2012). Savremena sociološka teorija i njeni klasični koreni. Službeni glasnik.
Richards, S. (2015). Unearthing bureaucratic legal consciousness: Government officials' legal identification and moral ideals. International Journal of Law in Context, 11(3), 299–319. DOI: https://doi.org/10.1017/S1744552315000166
Sarat, A. (1990). “The law is all over”: Power, resistance, and legal consciousness of welfare poor. Yale Journal of Law and Humanities, 2, 343–379.
Schröter, E., & Röber, M. (2007). Regime change and administrative culture: Role understandings and political attitudes of top bureaucrats from East and West Berlin. American Review of Public Administration, 27(2), 107–132. DOI: https://doi.org/10.1177/027507409702700201
Silbey, S. S. (2005). After legal consciousness. Annual Review of Law and Social Science, 1, 323–368. DOI: https://doi.org/10.1146/annurev.lawsocsci.1.041604.115938
Silbey, S. S., & Ewick, P. (1992). Conformity, contestation, and resistance: An account of legal consciousness. New England Law Review, 26(3), 731–749.
##submission.downloads##
Objavljeno
Kako citirati
Broj časopisa
Sekcija
Licenca

Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo-Nekomercijalno 4.0 Internacionalna licenca.
Autori zadržavaju autorska prava nad objavljenim radovima i daju izdavaču neeskluzivno pravo da objavi članak, da bude naveden kao njegov prvi izdavač u slučaju ponovne upotrebe i da ga distribuira u svim oblicima i medijima. Članci će biti distribuirani pod licencom Creative Commons Attribution International (CC BY 4.0), osim ako nije drugačije naznačeno.

