Koncept samoinduciranog ulančanog demotiviranja na poslu – Razlike zaposlenika u javnom i privatnom sektoru
Ključne reči:
dimenzije samoinducirane demotivacije, generalizacija, složena analiza varijanceApstrakt
Uvriježeno je mišljenje da postoje neke razlike u radnoj motivaciji ovisno o zaposlenosti u državnom ili javnom u odnosu na privatni sektor. Cilj istraživanja bio je ispitati razlikuju li se zaposlenici različitog spola, dobi razine obrazovanja, sektora u kojem rade u preliminarnom teorijskom konceptu samoinducirane ulančane demotivacije. U tu svrhu konstruirali smo upitnik za mjerenje tog koncepta. Ispitali smo uzorak "snježne grude" od 196 ispitanika, različitih dobnih skupina i stupnjeva obrazovanja, koji rade u javnom/državnom te u privatnom sektoru. Složenom analizom varijance (MANOVA) analizirali smo razlike između dimenzija demotiviranosti i navedenog skupa nezavisnih varijabli. Pokazalo se da se ispitanici razlikuju u odnosu na razinu stručne spreme i dobnu skupinu, ali ne i u odnosu na spol te vrstu zanimanja (zaposlenost u državnom / javnom nasuprot privatnom sektoru). Također, pronašli smo i razlike u odnosu na interakciju između varijabli: dob i stručna sprema te dob, kategorija zanimanja i spol. U pravilu, postoje statistički značajne razlike (u odnosu na spomenute dvije varijable te dvije interakcije) u jednoj dimenziji koncepta samoinducirane ulančane demotivacije: pesimizam / racionalizacija. Veću samoinduciranu ulančanu demotiviranost pokazuju najstariji zaposlenici s nižim obrazovnim razinama. U budućim bi istraživanjima trebalo koristiti reprezentativniji uzorak ispitanika te kvalitetnije utemeljen teorijski koncept.
Reference
Abraham, K., & Haltiwanger, J. C. (1995). Real wages in a business cycle. Journal of Economic Literature, 33, 1215–1264.
Bishop, M., & Thompson, D. (1992). Regulatory reform and productivity growth in the UK’s public utilities. Applied Economics, 24, 1181–1190.
Boyne, G. A. (2002). Public and private management: What’s the difference? Journal of Management Studies, 39, 97–122.
Cardona, F. (2008). Plaća po učinku u javnim službama u zemljama OECD-a i EU. SIGMA.
De Bernardo, D. (2008). Good work: Emergency medical technicians in the public and private sectors. American Sociological Association Annual Meeting.
Devine, P. G. (1989). Stereotypes and prejudice: Their automatic and controlled components. Journal of Personality and Social Psychology, 56, 5–18.
De Vos, W. A., & Buelens, M. (2007). Differences between private and public sector employees’ psychological contracts. Vlerick Leuven Gent Working Paper Series (2007/02). Vlerick Leuven Gent Management School.
Estache, A., & Rossi, M. A. (2002). How different is the efficiency of public and private water companies in Asia? World Bank Economic Review, 16, 139–148.
Estache, A., & Kouassi, E. (2002). Sector organization, governance, and the inefficiency of African water utilities (World Bank Policy Research Working Paper No. 2890). World Bank.
Hietanen, J. (2002). Productivity increases rapidly in private services. World Bank.
Frank, S. A., & Lewis, G. B. (2004). Government employees: Working hard or hardly working? American Review of Public Administration, 34, 36–51.
Gauch, R. R. (1993). Differences between public and private management information systems. In M. R. Tanniru (Ed.), Proceedings of the 1993 conference on computer personnel research (pp. 385–399). Special Interest Group on Computer Personnel Research.
Hackman, R. J., & Oldham, G. R. (1980). Work redesign. Addison-Wesley.
Human Engineering. (2005). A review of safety culture and safety climate literature for the development of the safety culture inspection toolkit. Health and Safety Executive.
Hurrell, J. J., & McLaney, M. A. (1988). Exposure to job stress: A new psychometric instrument. Scandinavian Journal of Work, Environment & Health, 14, 27–29.
Lee-Ross, D. (2002). An exploratory study of work motivation among private and public sector hospital chefs in Australia. Journal of Management Development, 21, 576–588.
Leiter, M. P., & Maslach, C. (2011). Spriječite sagorijevanje na poslu. Mate d.o.o.
Martin, S., & Parker, D. (1997). The impact of privatisation ownership and corporate performance in the UK. Routledge.
Mary, S., & Walsh, P. (2000). Public vs. private ownership: The current state of the debate (World Bank Policy Research Working Paper No. 2420). World Bank.
Matko, V. (2002). Psihološke posljedice nezaposlenosti i posredujući faktori. In M. Galešić, D. Maslić Seršić, & B. Šverko (Eds.), Psihološki aspekti nezaposlenosti: Zbornik radova XII. ljetne škole studenata i nastavnika Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu (Silba, 2002).
Nyyssunen, V., Herranen, K., Letto, P., & Rajala, M. (2006). Use of public and private dental services by adults in Finland. Community Dentistry and Oral Epidemiology, 11, 205–208.
Pease, B., & Pease, A. (2003). Zašto muškarci ne slušaju, a žene ne znaju čitati zemljovide. Mozaik knjiga.
Poister, T. H., & Henry, G. T. (1994). Citizen ratings of public and private service quality: A comparative perspective. Public Administration Review, 54, 155–160.
Sindik, J. (2011). Istraživanje posljedica motiviranosti zaposlenika različitog stupnja stručne spreme. Ekonomska misao i praksa, 20, 101–119.
Spence, J. T., Deaux, K. V., & Helmreich, R. L. (1985). Sex roles in contemporary American society. In G. V. Lindsey & E. Aronson (Eds.), Handbook of social psychology (Vol. 2, pp. 149–178). Random House.
Vuori, J., Kingsley, G., & Savolainen, T. (2007). Public and private manager: Does the difference really matter? In Leading the Future of the Public Sector: The Third Transatlantic Dialogue (May 31–June 2, 2007, Newark, DE). University of Delaware.
Upravno pravo. (2009). Poslovni forum. Retrieved April 28, 2009, from http://www.poslovniforum.hr
Zepeda, S. J. (2007). Instructional supervision: Applying tools and concepts. Eye on Education.
##submission.downloads##
Objavljeno
Kako citirati
Broj časopisa
Sekcija
Licenca
Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo 4.0 Internacionalna licenca.
Autori zadržavaju autorska prava nad objavljenim radovima i daju izdavaču neeskluzivno pravo da objavi članak, da bude naveden kao njegov prvi izdavač u slučaju ponovne upotrebe i da ga distribuira u svim oblicima i medijima. Članci će biti distribuirani pod licencom Creative Commons Attribution International (CC BY 4.0), osim ako nije drugačije naznačeno.
