Elektronsko praćenje u oblasti izvršenja krivičnih sankcija
Ključne reči:
elektronsko praćenje, prestupnik, krivične sankcije, krivično deloApstrakt
Ovaj rad predstavlja kratku analizu elektronskog praćenja prestupnika u okviru krivično-pravnog sistema. Nakon kratkog istorijskog pregleda autorke opisuju vrste elektronske opreme koja se koristi za realizaciju ove alternativne sankcije, kao i sam način realizacije. Ukazujući na prednosti i nedostatke, u nastavku rada kratko se osvrću na efikasnost elektronskog praćenja u pogledu ostvarivanja postavljenih ciljeva. Rad se završava kritičkim osvrtom na praktična dostignuća i rezultate dosadašnjih evaluacionih studija.
Reference
Blic. (2008, 24. septembar). Zatvorenici služe kazne u bolnicama i domovima. Blic.
Bonta, J., Rooney, J., & Wallace-Capretta, S. (1999). Electronic monitoring in Canada. Solicitor General's Office.
Bonta, J., Rooney, J., & Wallace-Capretta, S. (2000). Can electronic monitoring make a difference? An evaluation of three Canadian programs. Crime and Delinquency, 46(1), 61–75.
Black, M., & Smith, R. G. (2003). Electronic monitoring in criminal justice system. Australian Institute of Criminology: Trends and Issues in Crime and Criminal Justice.
Easley, M. F., & Sweat, G. (2005). Legislative report on electronic monitoring of juveniles, calendar year 2004. State of North Carolina: Department of Juvenile Justice and Delinquency Prevention.
Eichar, P. L. (2006). Chapter 484: From home detention to GPS monitoring. McGeorge Law Review, 37, 284–293.
Fay, S. J. (1992). Electronic monitoring and criminal justice: Some recent developments in Britain. Nottingham Law Journal, 1, 61–90.
Friel, C. M., & Vaughn, J. B. (1986). A consumer's guide to the electronic monitoring of probationers. Federal Probation, 50(2), 38–41.
Gable, R. K., & Gable, R. S. (2005). Electronic monitoring: Positive intervention strategies. Federal Probation, 69, 21–25.
Glaser, D., & Watts, R. (1992). Electronic monitoring of drug offenders on probation. Judicature, 76(3), 112–117.
Gowen, D. (2001). Remote location monitoring: A supervision strategy to enhance risk control. Federal Probation, 65(2), 38–41.
Harig, T. J. (2002). The juvenile electronic monitoring project: The use of electronic monitoring technology on adjudicated juvenile delinquents. New York State Division of Criminal Justice Services.
Haverkamp, R., Mayer, M., & Levy, R. (2004). Electronic monitoring in Europe. European Journal of Crime, Criminal Law and Criminal Justice, 12(1), 35–45.
Lilly, J. R., Ball, R. A., Curry, D. A., & Smith, R. C. (1992). The Pride Inc. program: An evaluation of five years of electronic monitoring. Federal Probation, 56, 42–47.
Nellis, M. (1989). The electronic monitoring of offenders in England and Wales: Recent developments and future prospects. British Journal of Criminology, 31, 165–185.
Papy, J. E., & Nimer, R. (1991). Electronic monitoring in Florida. Federal Probation, 55, 31–33.
Roy, S., & Barton, S. (2006). Convicted drunk drivers in electronic monitoring, home detention and day reporting centres: An exploratory study. Federal Probation, 70(1), 49–55.
Soković, S., & Vasiljević, D. (2007). Intermedijarne sankcije. U L. Kron (Ur.), Zbornik Instituta za kriminološka i sociološka istraživanja (God. 26, br. 1-2, str. 121–139). Institut za kriminološka i sociološka istraživanja.
Schmidt, A. (1991). Electronic monitoring: Realistically what can be expected? Federal Probation, 55, 47–53.
Schmidt, A. (1998). Electronic monitoring: What does literature tell us? Federal Probation, 62, 10–19.Tracking sex offenders with electronic monitoring technology: Implications and practical uses for law enforcement. (n.d.).
Vaughn, J. B. (1989). A survey of juvenile electronic monitoring and home confinement programs. Juvenile and Family Court Journal, 40, 1–36.
Objavljeno
Kako citirati
Broj časopisa
Sekcija
Licenca

Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo 4.0 Internacionalna licenca.
Autori zadržavaju autorska prava nad objavljenim radovima i daju izdavaču neeskluzivno pravo da objavi članak, da bude naveden kao njegov prvi izdavač u slučaju ponovne upotrebe i da ga distribuira u svim oblicima i medijima. Članci će biti distribuirani pod licencom Creative Commons Attribution International (CC BY 4.0), osim ako nije drugačije naznačeno.

