Zbornik Instituta za kriminološka i sociološka
istraživanja
2005
/ Vol. XXIV / 1-2 / 135-164
Originalni naučni rad
UDK: 159.923.5.072:519.71
Maja Savić, Ankica Hošek i Konstantin
Momirović
Institut za kriminološka i sociološka
istraživanja
Da bi se dobile
informacije neophodne za razumevanje razlika u kriminološkom ponašanju
muškaraca i žena na dva slučajna uzorka od po 667 ispitanika muškog i ženskog
pola, starih 18 godina, primenjena je jedna baterija mernih instrumenata iz
čijih su rezultata izvedene varijable za procenu efikasnosti kognitivnih
procesora, konativnih regulatora i postignutog nivoa socijalizacije. Rezultati
su analizirani kanoničkom diskriminativnom analizom, a proveravani jednom
taksonomskom neuronskom mrežom pri čemu je efikasnost klasifikacije procenjena
Fisherovom metodom diskriminativne analize u punom prostoru varijabli. Relacije
između rezultata koje je proizvela neuronska mreža i stvarnog pola ispitanika
analizirane su kanoničkom analizom korespodencije. Nađeno je da između
muškaraca i žena ove dobi postoje značajne kvantitativne razlike. Te su razlike
najveće u konativnom segmentu psihološkog prostora. Na manifestnom nivou
muškarci imaju bolju efikasnost svih konativnih regulatora, posebno regulatora
reakcija odbrane i regulatora organskih funkcija, ali se na latentnom nivou
najvažniji konativni sistem, sistem za koordinaciju i kontrolu neuralnih
funkcija, ponaša kao značajan i prilično jak supresor. U kognitivnom segmentu
psihološkog prostora na manifestnom nivou muškarci imaju znatno bolju
efikasnost paralelnog i neznatno slabiju efikasnost serijalnog procesora, ali
su te razlike mnogo intenzivnije na latentnom nivou, jer je očigledno da, zbog
efekata razlika u cerebralnoj lateralizaciji, kod muškaraca mnogo bolje funkcioniše
sistem za simultanu analizu i sintezu većeg broja informacijskih tokova, a kod
žena sistem za sekvencijalnu analizu verbalno kodiranih informacija; razlike u
efikasnosti perceptivnog procesora nisu stvarno značajne ni na manifestnom, ni
na latentnom nivou. Međutim, kako školski uspeh bar delimično zavisi od
količine informacija u trajnoj memoriji, a značajno je bolji kod ispitanika
ženskog pola, izgleda da je sposobnost sekvencijalnog pretraživanja trajne
memorije supstancijalno bolja u žena. Razlike koje su dobijene u
socijalizacijskom segmentu psihološkog prostora možda mogu pomoći da se dobije
dublji uvid u mehanizme koji su doveli do poznatog kriminološkog paradoksa. Ako
se izuzme psihopatska agresivnost, u kojoj na manifestnom nivou nema značajnih
razlika, na tom nivou je kod muškaraca značajno efikasniji proces
socijalizacije koji je usmeren na formiranje zrelog i konzistentnog modela
socijalnog ponašanja, pa ipak je aberantno ponašanje u suštini sociopatskog
karaktera mnogo češće i mnogo intenzivnije kod muškaraca. Na latentnom nivou se
vidi da je to, bar jednim delom, posledica supresorskih efekata psihopatske i
histerične agresivnosti, koji u sprezi sa efektima delovanja Delta sistema,
povećavaju verovatnoću aberantnog ponašanja muškaraca.
KLJUČNE REČI: seksualni
dimorfizam / inteligencija / ličnost / socijalizacija / aberantno ponašanje
Problem
seksualnog dimorfizma u psihološkom prostoru, jedan od najvažnijih problema u
nastojanjima da se objasne ogromne razlike u kriminalnom ponašanju muškaraca i
žena utvrđene u svim zemljama i svim istorijskim razdobljima (Milutinović,
1990; Singer, 1994), može se razmatrati sa različitih, premda međusobno
povezanih aspekata. Najelementarniji aspekt tog problema su jednostavne razlike
u efikasnosti kognitivnog i konativnog funkcionisanja i, zbog posebnog
kriminološkog značaja, razlike u merama efikasnosti socijalizacije.
Međutim,
izgleda da su psiholozi, zbog nekih razloga koje je lako razumeti, ali teško
opravdati, izostavljali problem seksualnog dimorfizma iz programa sistematskih
psiholoških istraživanja zbog unapred prihvaćenog stava da su te razlike ili
beznačajne, ili suviše male da bi bile od bilo kakve naučne ili praktične
važnosti (Petz, 1992).
To
se vidi po tome što čak i u onim tekstovima koje su napisali autori orijentisani
prema eksperimentalnoj ili matematičkoj psihologiji, i od kojih se stoga mogao
očekivati ozbiljan tretman ovog problema (Cattell, 1970; 1973; 1990; Eysenck
& Eysenck, 1969; Eysenck, 1970; 1981; Fulgosi, 1981; Guilford, 1959;
Hrnjica, 1994; itd.) najčešće nema informacija izvedenih iz sistematski
prikupljenih podataka čak ni o kvantitativnim, a pogotovo ne o strukturalnim
razlikama kognitivnih i konativnih karakteristika muškaraca i žena. Međutim,
ipak ima veoma važnih tekstova u kojima se na objektivan i nepristrasan način
tretira ovaj problem. Zarevski (2000) je u svom udžbeniku posvećenom strukturi
i prirodi inteligencije naveo rezultate niza istraživanja seksualnog dimorfizma
u kognitivnom prostoru, spominjući uzgred i neke razlike u strukturi ličnosti.
Rezultati tih istraživanja konvergiraju prema zaključku da je spacijalna
sposobnost i druge manifestacije efikasnosti paralelnog procesora značajno
bolja kod muškaraca, dok su verbalne sposobnosti i druge manifestacije
efikasnosti serijalnog procesora ili nešto bolje kod žena, ili u tome nema
značajnih razlika, što je, po svemu sudeći, efekat razlika u cerebralnoj
lateralizaciji.
I
neka istraživanja, provedena poslednjih godina, pokazuju da je ovaj problem
neopravdano zanemaren, i da između muškaraca i žena postoje i u kognitivnom i u
konativnom prostoru razlike koje su i od značaja za bolje razumevanje prirode
kognitivnih i konativnih funkcija, i za razumevanje razlika u realnom ponašanju
muškaraca i žena.
Hošek
i Momirović (1997), su na uzorku od 257 ispitanika muškog pola i 184 ispitanika
ženskog pola, starih od 15 do 20 godina, koji je bio izvučen iz populacije
učenika i učenica srednjih škola, ispitali polni dimorfizam sa tri testa
kognitivnog funkcionisanja, namenjenih proceni efikasnosti perceptivnog,
serijalnog i paralelnog procesora, i devet konativnih testova, namenjenih
proceni ekstraverzije, psihosomatskih poremećaja, anksioznosti, najvažnijih
modaliteta agresivnosti, disocijacije i dezintegracije konativnih funkcija.
Ovim su rezultatima pridružene četiri varijable, izvedene jednom konfirmativnom
metodom faktorske analize, iz ocena 49 karakteristika ponašanja, kojima je
procenjen stepen devijantnog, psihopatskog i neurotskog ponašanja i sklonost ka
narkomaniji. Pod linearnim modelom kanoničke diskriminativne analize dobijeno
je da se muškarci i žene ove dobi značajno razlikuju na skupu ovih
karakteristika; kanonička korelacija diskriminativne funkcije sa binarnom
varijablom kojom je registrovan pol ispitanika iznosila je 0.55, pa je stoga
bilo moguće aposteriorno ispravno klasifikovati 86.4% muških i 62.5% ženskih
ispitanika. Muškarci su imali značajno bolje rezultate na merama efikasnosti
perceptivnog i paralelnog procesora, ali i znatno veći stepen primarne
agresivnosti, dok su žene imale mnogo veće rezultate na merama psihosomatskih
poremećaja, anksioznosti i dezintegracije konativnih funkcija.
Kako
relacije između konativnih karakteristika i, vrlo verovatno, relacije između
kognitivnih sposobnosti pretpostavljenih kibernetičkim modelima konativnih i
kognitivnih funkcija nisu linearne, a nisu linearne ni relacije između
kognitivnih i konativnih karakteristika (Hošek i Momirović, 1999; Momirović i
Hošek, 1999), u jednom sledećem istraživanju (Hošek i Momirović, 1999) ispitano
je kakve su kvantitativne i strukturalne razlike mladih muškaraca i žena u
kognitivnom i konativnom prostoru nelinearnim modelom kanoničke diskriminativne
analize. Rezultati u svim varijablama bili su transformisani u nemonotone
splinove četvrtog reda tako da se maksimizira koeficijent separacije između
polova. Pod nelinearnim modelom kanoničke diskriminativne analize dobijeno je
da se muškarci i žene ove dobi značajno razlikuju na skupu ovih karakteristika;
kanonička korelacija diskriminativne funkcije sa binarnom varijablom kojom je
registrovan pol ispitanika iznosila je 0.533, pa je stoga bilo moguće
aposteriorno ispravno klasifikovati 71.2% ženskih i 74.3% muških ispitanika.
Muškarci su imali značajno bolje rezultate na merama efikasnosti perceptivnog i
paralelnog procesora, dok se efikasnost serijalnog procesora ponašala kao
supresorska varijabla. Žene su imale mnogo veće rezultate na merama
psihosomatskih poremećaja, anksioznosti i dezintegracije konativnih funkcija,
ali se mera disocijacije tih funkcija ponašala kao vrlo jak supresor.
Ovo
je potvrđeno i u jednom istraživanju izvedenom nad odraslim ispitanicima
(Hošek, Momirović i Jovanović, 2001). Na reprezentativnim uzorcima od 666 žena
i 666 muškaraca, starih od 18 do 60 godina, analizirane su kvantitativne i
strukturalne razlike između žena i muškaraca u dimenzijama neuroticizma,
ekstraverzije, otvorenosti, dobrodušnosti, savesnosti, amoralnosti i rigidnosti
nakon transformacije varijabli u nemonotone splinove četvrtog reda tako da se
maksimizira koeficijent separacije polova. Kvantitativne razlike analizirane su
pod nelinearnim modelom kanoničke diskriminativne analize, a strukturalne pod
nelinearnim modelima komponentne analize i nemetričkog multidimenzionalnog
skaliranja. Nađeno je da su žene značajno i znatno neurotičnije od muškaraca, i
nešto introvertiranije i rigidnije od njih, ali su zato otvorenije i nešto
dobroćudnije. Strukturalne razlike bile su takođe značajne i u stvari veće od
kvantitativnih. Tome su najviše doprinele strukturalne razlike u odnosima
faktora neuroticizma, amoralnosti, dobroćudnosti i ekstraverzije. Konfiguracija
tih faktora bila je takva da je bilo jasno da je njihov psihološki sadržaj
drugačiji kod žena nego kod muškaraca.
Još
veće razlike između polova u konativnom prostoru definisanom Cattellovim i
Eysenckovim dimenzijama ličnosti dobio je Mladenović (1996) u jednoj uzgredno
provedenoj analizi, izvedenoj zato da bi se obrazložilo zbog čega etničke
razlike u psihološkom prostoru treba posebno analizirati kod žena, a posebno
kod muškaraca. Na uzorku od 1059 ispitanika, starih od 16 do 19 godina, od
kojih je 538 bilo ženskog, a 521 muškog pola, dobijen je koeficijent kanoničke
separacije polova od .697. Nažalost, autor nije smatrao potrebnim da navede
koje su konativne karakteristike najviše doprinele ovoj razlici.
Da
postoje značajne razlike u nekim karakteristikama ličnosti ne samo kod mladih i
zrelih, već i kod vrlo starih ljudi pokazali su rezultati istraživanja koga su
provele S. Milenković i J. Šakotić (2001). Na uzorku od 400 starih osoba,
uključenih u program pomoći starima, primenjeni su testovi agresivnosti,
anksioznosti i depresivnosti pre i posle realizacije tog programa. Žene su i na
početku i na kraju perioda u kome je provoden taj tretman, koji je značajno
poboljšao psihičko stanje ispitanika, imale značajno veće rezultate u testovima
anksioznosti i depresivnosti, dok razlike u rezultatima u testu agresivnosti
nisu bile značajne. Veći stepen anksioznosti utvrđen je i kod ženske dece
(Rhine i Spanner, 1983) i nakon parcijalizacije efekata socioekonomskog statusa
i etničke pripadnosti.
Kako
je agresivnost, bez sumnje, jedna od najvažnijih osobina ličnosti, u jednom su
radu (Wolf, Hošek i Momirović, 2000) analizirani, pod kanoničkim modelom
diskriminativne analize, podaci dobijeni na uzorku od 360 ispitanika, 180
muškog i 180 ženskog pola, starih od 15 do 20 godina. Na osnovu
standardizovanih i normalizovanih rezultata u baterijama KOG 3 i KON 6
izračunate su, u skladu sa onim delom kibernetičkog modela regulativnih
funkcija koji se odnosi na funkcije sistema za regulaciju i kontrolu reakcija
napada, ove varijable kojima su procenjeni modaliteti agresivnosti
pretpostavljeni tim modelom: (01) AG1: primarna agresivnost, definisana
noreprinefrinskom modulacijom testosteronske baze agresivnosti, (02) AG2:
sekundarna agresivnost, definisana eprinefrinskom modulacijom testosteronske
baze agresivnosti, (03) AGR: bazična agresivnost, definisana disfunkcijom
sistema za regulaciju i kontrolu reakcija napada, (04) PRIMAG: primitivna
agresivnost, definisana poremećajima kognitivne kontrole bazične agresivnosti,
(05) HISTAG: histerična agresivnost, definisana interakcijom poremećaja sistema
za regulaciju i kontrolu organskih funkcija i bazične agresivnosti, (06) DISAG:
disocirana agresivnost, definisana interakcijom poremećaja sistema za
koordinaciju i kontrolu regulativnih funkcija i bazične agresivnosti, (07)
IMPAG: impulsivna agresivnost, definisana interakcijom poremećaja sistema za
regulaciju aktiviteta i bazične agresivnosti, (08) PATAG: psihopatska
agresivnost, definisana interakcijom poremećaja sistema za evaluaciju
konativnih funkcija i bazične agresivnosti, (09) ORAG: oralna agresivnost,
definisana modulacijom bazične agresivnosti zbog fiksacije na oralnu fazu
libidinoznog razvoja, i (10) ANAG: analna agresivnost, definisana modulacijom
bazične agresivnosti zbog fiksacije na analnu fazu libidinoznog razvoja.
Utvrđeno je da se muškarci i žene ove dobi značajno razlikuju u prostoru ovih
modaliteta agresivnosti. Njihovi centroidi na diskriminativnoj funkciji bili su
udaljeni za 1.36 standardnih devijacija te funkcije, pa je koeficijent
separacije polova iznosio 0.52. Mladi muškarci imali su značajno veće rezultate
na merama primarne i, naročito, psihopatske agresivnosti, a mlade žene značajno
veće rezultate na merama primitivne i impulsivne agresivnosti. Bipolarna
diskriminativna funkcija, na kojoj su ispitanici ženskog pola imali većinom
pozitivne, a ispitanici muškog pola većinom negativne vrednosti, diferencirala
je modalitete agresivnosti koji su posledica poremećaja evaluativnih funkcija i
jake primarne agresivnosti od modaliteta koji su posledica slabe kortikalne
kontrole agresivnih impulsa. Kako se na generalnom faktoru agresivnosti, koji
je bio definisan prvom glavnom komponentom svih analiziranih modaliteta,
ispitanici raznog pola nisu značajno razlikovali, zaključeno je da su
nesaglasni rezultati u dosadašnjim istraživanjima posledica primene testova
pristrasnih prema nekim modalitetima agresivnosti, i da se mladi muškarci i
žene razlikuju po tome što njihovo agresivno ponašanje zavisi od različitih
kognitivnih i konativnih generatora i različitih smerova procesa
socijalizacije.
Hipoteza
da konativne razlike između muškaraca i žena imaju dublju fiziološku osnovu
proveravana je u istraživanju koje su proveli Momirović i Hošek (2000). Na
uzorku od 360 ispitanika starih od 15 do 20 godina, među kojima je bilo 180
ispitanika muškog i 180 ispitanika ženskog pola, primenjen je test HI2 koga su
konstruisali Bosnar, Prot i Momirović tako što je iz jednog skupa od 1470
indikatora različitih poremećaja konativnih funkcija jedan računarski program
izabrao podskup od 30 indikatora psihosomatskih poremećaja koji su bili u
najvećoj vezi sa hipotetskim faktorom psihogenih poremećaja regulacije i
kontrole organskih funkcija. Pouzdanost merenja tako konstruisanog testa
iznosila je 0.97, a valjanost 0.95. Kanonička analiza varijanse rezultata u tom
testu, dobijenih običnim sabiranjem rezultata u 30 Likertovih skala, pokazala
je da je intenzitet psihosomatskih poremećaja u mladih muškaraca približno
jednak intenzitetu tih poremećaja kod odraslih ispitanika muškog pola, ali da
je intenzitet psihosomatskih poremećaja u mladih žena značajno veći nego
intenzitet tih poremećaja kod odraslih ispitanika ženskog pola. Iako su stoga
razlike u intenzitetu psihosomatskih poremećaja mladih muškaraca i žena bile
značajne, one ipak nisu bile numerički velike; Fisherov koeficijent intergrupne
korelacije iznosio je samo 0.28. Nađene su, međutim, i značajne strukturalne
razlike; dispersija rezultata u uzorku mladih žena bila je značajno veća od
dispersije rezultata u uzorku mladih muškaraca. Kako su ovi rezultati bili u skladu
sa rezultatima ranije provedenih ispitivanja seksualnog dimorfizma u konativnom
prostoru, zaključeno je da se mladi muškarci i žene nalaze u različitom
konativnom prostoru i kada se radi o segmentu tog prostora definisanog
efikasnošću sistema za regulaciju i kontrolu organskih funkcija.
Zbog
toga je cilj ovog rada da ispita da li postoje kvantitativne razlike u
psihološkom prostoru između muškaraca i žena pod kanoničkim diskriminativnim
modelom analize tih razlika, kome je pridružena kontrolna analiza izvedena
jednom taksonomskom neuronskom mrežom kojom je ispitano stvarno pripadanje
polovima ako je to pripadanje definisano tipičnim psihološkim profilima
muškaraca i žena.
Iz
populacije učenika srednjih škola u Srbiji, starih 18 ± 0.5 godina, izvedena
su, kao dvoetapni grupni uzorci sa optimalnom alokacijom, dva uzorka od po 667
ispitanika muškog i ženskog pola. Tim je ispitanicima primenjena, pod
standardnim uslovima, jedna baterija mernih instrumenata iz čijih su rezultata
izvedene varijable navedene u tabeli 0.1
Tabela 0.1
Kodne oznake i sadržaj varijabli
|
Kod |
Sadržaj |
|
EPS |
Regulacija
aktiviteta |
|
HI |
Poremećaji
regulacije organskih funkcija |
|
ALFA |
Pormećaji
regulacije reakcija odbrane |
|
SIGMA |
Pormećaji
regulacije reakcija napada |
|
DELTA |
Poremećaji
koordinacije regulativnih funkcija |
|
ETA |
Poremećaji
integracije regulativnih funkcija |
|
DELTA1 |
Psihastenična
disiocijacija |
|
DELTA3 |
Regresivna
disocijacija |
|
SIGMA1 |
Psihopatska
agresivnost |
|
SP5 |
Histerična
agresivnost |
|
ABER |
Aberantno
ponašanje |
|
STATUS |
Pasivni
socijalni status |
|
IP |
Efikasnost
perceptivnog procesora |
|
SP |
Efikasnost
serijalnog procesora |
|
PP |
Efikasnost
paralelnog procesora |
|
USPEH |
Školski
uspeh |
Teorijski
model pod kojim su konstruisani instrumenti za procenu poremećaja konativnih
funkcija opisan je u Momirović, Horga i Bosnar (1982b) i Momirović, Wolf i
Džamonja (1992); u tom su priručniku i metrijske karakteristike testova EPS,
HI, ALFA, SIGMA, DELTA i ETA. Kibernetički model kognitivnih funkcija pod kojim
su konstruisani instrumenti za procenu efikasnosti kognitivnih procesora opisan
je u Momirović, Horga i Bosnar (1982a), Zarevski (2000) i Wolf, Momirović i
Džamonja (1992); u tom su priručniku i metrijske karakteristike testova IT1,
AL4 i S1 iz kojih su izvedene varijable IP, SP i PP. Bateriju testova
socijalizacije koja sadrži testove DELTA1, DELTA3, SIGMA1 i SP5 predložila je
A. Hošek (1994; 2000). Metrijske karakteristike izvornih formi tih testova
navedene su u tim radovima, ali su u ovom istraživanju primenjene revidirane
forme koje su konstruisali Momirović, Hošek i Džamonja koje imaju još bolje
metrijske karakteristike. Indikatori socijalnog statusa, iz kojih je kao prva
komponenta reduciranog broja tih indikatora izvedena varijabla STATUS navedeni
su u Hošek (2000); u toj knjizi je i spisak simptoma aberantnog ponašanja iz
kojih je, običnim sabiranjem, formirana varijabla ABER. Varijabla USPEH
definisana je školskim uspehom na polugodištu u godini u kojoj je provedeno
ispitivanje.
Sve
varijable definisane su običnim sabiranjem rezultata u česticama testova, osim
varijable STATUS koja je definisana kao prva glavna komponenta optimalno
skaliranih indikatora socijalnog statusa i varijable USPEH koja je definirana
kao uređena kategorijalna varijabla. Primenjeni algoritam je automatski
standardizovao sve varijable fiksirajući prva dva momenta na 0.0 i 1.0.
Međutim, da bi se videlo da originalni centralni i dispersioni parametri
korespondiraju sa populacionim parametrima u tabeli 0.2 navedene su aritmetičke
sredine (μ) i standardne devijacije (σ) svih varijabli, a da bi se stekao uvid
o pouzdanosti merenja u toj su tabeli, označene sa λ6, i Guttmanove donje
granice pouzdanosti za sve varijable, osim za varijablu USPEH, kod koje je
pouzdanost procenjena na osnovu multiple korelacije sa svim ostalim
varijablama.
Tabela 0.2
Aritmetičke sredine, standardne devijacije
i koeficijenti pouzdanosti varijabli
|
Variable |
μ |
σ |
λ6 |
|
EPS |
113.35 |
14.37 |
.896 |
|
HI |
53.67 |
16.77 |
.914 |
|
ALFA |
79.31 |
22.01 |
.930 |
|
SIGMA |
91.86 |
17.17 |
.894 |
|
DELTA |
51.63 |
16.70 |
.936 |
|
ETA |
61.21 |
17.84 |
.918 |
|
DELTA1 |
78.26 |
20.32 |
.928 |
|
DELTA3 |
89.66 |
17.40 |
.834 |
|
SIGMA1 |
87.55 |
17.80 |
.880 |
|
SP5 |
81.74 |
18.75 |
.905 |
|
ABER |
5.61 |
5.40 |
.906 |
|
STATUS |
-.03 |
1.01 |
.563 |
|
IP |
21.53 |
5.88 |
.964 |
|
SP |
29.86 |
8.15 |
.974 |
|
PP |
21.14 |
6.25 |
.904 |
|
USPEH |
3.06 |
1.53 |
(.441) |
Rezultati
su analizirani kanoničkom diskriminativnom analizom u Mahalanobisovom prostoru
na način koji je predložen u radu Hadžigalića, Bogdanovića, Tenjovića i Wolfa
(1994). U tu je svrhu primenjen program DISC (Momirović, 1999) kojim je
implementiran deo algoritma koga su definisali Momirović i Zorić (1996) i
Momirović (1997). Rezultati su proveravani taksonomskom neuronskom mrežom
NEUROCLS (Momirović, 2002)1; efikasnost klasifikacije procenjena je
Fisherovom metodom diskriminativne analize u punom prostoru varijabli programom
FISHER (Momirović, 1999). Relacije između rezultata koje je proizvela neuronska
mreža i stvarnog pola ispitanika analizirane su kanoničkom analizom
korespodencije na način koji je opisan u Momirović (1988); u tu je svrhu
primenjen program ACONITE (Momirović, 1999), nešto modifikovana Matrix verzija
programa istog imena napisanog u Genstatu (Momirović, 1988).
Rezultati
diskriminativne analize polova u prostoru definisanom standardizovanim
rezultatima u varijablama transformisanih u Mahalanobisov oblik, proizvedeni
programom DISC, navedeni su u sledećim tabelama, kojima jedva da je potreban
dodatni komentar2.
Tabela 1.
Interkorelacije varijabli
|
|
EPS |
HI |
ALFA |
SIGMA |
DELTA |
ETA |
DELTA1 |
DELTA3 |
|
EPS |
1.000 |
-.131 |
-.185 |
.220 |
-.142 |
-.100 |
-.150 |
.066 |
|
HI |
-.131 |
1.000 |
.753 |
.460 |
.623 |
.765 |
.707 |
.603 |
|
ALFA |
-.185 |
.753 |
1.000 |
.442 |
.566 |
.760 |
.719 |
.637 |
|
SIGMA |
.220 |
.460 |
.442 |
1.000 |
.491 |
.502 |
.473 |
.525 |
|
DELTA |
-.142 |
.623 |
.566 |
.491 |
1.000 |
.707 |
.630 |
.501 |
|
ETA |
-.100 |
.765 |
.760 |
.502 |
.707 |
1.000 |
.778 |
.715 |
|
DELTA1 |
-.150 |
.707 |
.719 |
.473 |
.630 |
.778 |
1.000 |
.683 |
|
DELTA3 |
.066 |
.603 |
.637 |
.525 |
.501 |
.715 |
.683 |
1.000 |
|
SIGMA1 |
.119 |
.406 |
.346 |
.630 |
.536 |
.461 |
.542 |
.522 |
|
SP5 |
-.056 |
.634 |
.639 |
.548 |
.665 |
.703 |
.772 |
.664 |
|
ABER |
.180 |
.078 |
-.007 |
.397 |
.255 |
.111 |
.178 |
.157 |
|
STATUS |
.083 |
-.144 |
-.190 |
-.051 |
-.190 |
-.142 |
-.151 |
-.150 |
|
IP |
.044 |
-.107 |
-.108 |
-.004 |
-.104 |
-.083 |
-.069 |
-.084 |
|
SP |
.085 |
-.101 |
-.126 |
.033 |
-.173 |
-.088 |
-.074 |
-.059 |
|
PP |
.035 |
-.214 |
-.225 |
-.101 |
-.199 |
-.229 |
-.185 |
-.206 |
|
USPEH |
-.046 |
-.018 |
-.012 |
-.103 |
-.124 |
-.042 |
-.068 |
-.071 |
Tabela 1.
Interkorelacije varijabli (nastavak)
|
|
SIGMA1 |
SP5 |
ABER |
STATUS |
IP |
SP |
PP |
USPEH |
|
EPS |
.119 |
-.056 |
.180 |
.083 |
.044 |
.085 |
.035 |
-.046 |
|
HI |
.406 |
.634 |
.078 |
-.144 |
-.107 |
-.101 |
-.214 |
-.018 |
|
ALFA |
.346 |
.639 |
-.007 |
-.190 |
-.108 |
-.126 |
-.225 |
-.012 |
|
SIGMA |
.630 |
.548 |
.397 |
-.051 |
-.004 |
.033 |
-.101 |
-.103 |
|
DELTA |
.536 |
.665 |
.255 |
-.190 |
-.104 |
-.173 |
-.199 |
-.124 |
|
ETA |
.461 |
.703 |
.111 |
-.142 |
-.083 |
-.088 |
-.229 |
-.042 |
|
DELTA1 |
.542 |
.772 |
.178 |
-.151 |
-.069 |
-.074 |
-.185 |
-.068 |
|
DELTA3 |
.522 |
.664 |
.157 |
-.150 |
-.084 |
-.059 |
-.206 |
-.071 |
|
SIGMA1 |
1.000 |
.677 |
.540 |
-.096 |
-.021 |
-.071 |
-.097 |
-.197 |
|
SP5 |
.677 |
1.000 |
.308 |
-.125 |
-.040 |
-.061 |
-.164 |
-.093 |
|
ABER |
.540 |
.308 |
1.000 |
.060 |
.077 |
.031 |
.110 |
-.320 |
|
STATUS |
-.096 |
-.125 |
.060 |
1.000 |
.253 |
.295 |
.278 |
.147 |
|
IP |
-.021 |
-.040 |
.077 |
.253 |
1.000 |
.476 |
.437 |
.141 |
|
SP |
-.071 |
-.061 |
.031 |
.295 |
.476 |
1.000 |
.372 |
.271 |
|
PP |
-.097 |
-.164 |
.110 |
.278 |
.437 |
.372 |
1.000 |
.133 |
|
USPEH |
-.197 |
-.093 |
-.320 |
.147 |
.141 |
.271 |
.133 |
1.000 |
1 NEUROCLS je ekonomična
inačica taksonomske mreže INTRUDER, opisane u Momirović, Hošek, Popović i Boli
(2002).
2 Navedeni su samo
najvažniji rezultati, neophodni za donošenje suda o intenzitetu i strukturi
razlika između muškaraca i žena. Potpuni ispis iz primenjenog programa je mnogo
opširniji i na zahtev može biti stavljen na uvid.
Tabela 2.
Intergrupne kovarijanse varijabli
|
|
EPS |
HI |
ALFA |
SIGMA |
DELTA |
ETA |
DELTA1 |
DELTA3 |
|
|
.007 |
-.028 |
-.031 |
-.014 |
-.008 |
-.027 |
-.023 |
-.026 |
|
|
-.028 |
.109 |
.122 |
.054 |
.033 |
.108 |
.089 |
.104 |
|
|
-.031 |
.122 |
.138 |
.061 |
.038 |
.121 |
.100 |
.117 |
|
SIGMA |
-.014 |
.054 |
.061 |
.027 |
.017 |
.053 |
.044 |
.052 |
|
DELTA |
-.008 |
.033 |
.038 |
.017 |
.010 |
.033 |
.027 |
.032 |
|
ETA |
-.027 |
.108 |
.121 |
.053 |
.033 |
.107 |
.088 |
.103 |
|
DELTA1 |
-.023 |
.089 |
.100 |
.044 |
.027 |
.088 |
.073 |
.086 |
|
DELTA3 |
-.026 |
.104 |
.117 |
.052 |
.032 |
.103 |
.086 |
.100 |
|
SIGMA1 |
.002 |
-.008 |
-.009 |
-.004 |
-.002 |
-.008 |
-.006 |
-.007 |
|
SP5 |
-.013 |
.051 |
.058 |
.025 |
.016 |
.051 |
.042 |
.049 |
|
ABER |
.027 |
-.107 |
-.121 |
-.053 |
-.033 |
-.106 |
-.088 |
-.103 |
|
STATUS |
-.001 |
.005 |
.006 |
.003 |
.002 |
.005 |
.004 |
.005 |
|
IP |
.004 |
-.016 |
-.018 |
-.008 |
-.005 |
-.016 |
-.013 |
-.015 |
|
SP |
-.006 |
.022 |
.024 |
.011 |
.007 |
.021 |
.018 |
.021 |
|
PP |
.020 |
-.080 |
-.090 |
-.040 |
-.025 |
-.079 |
-.066 |
-.077 |
|
USPEH |
-.016 |
.062 |
.070 |
.031 |
.019 |
.061 |
.051 |
.059 |
Tabela 2.
Intergrupne kovarijanse varijabli
(nastavak)
|
|
SIGMA1 |
SP5 |
ABER |
STATUS |
IP |
SP |
PP |
USPEH |
|
EPS |
.002 |
-.013 |
.027 |
-.001 |
.004 |
-.006 |
.020 |
-.016 |
|
HI |
-.008 |
.051 |
-.107 |
.005 |
-.016 |
.022 |
-.080 |
.062 |
|
ALFA |
-.009 |
.058 |
-.121 |
.006 |
-.018 |
.024 |
-.090 |
.070 |
|
SIGMA |
-.004 |
.025 |
-.053 |
.003 |
-.008 |
.011 |
-.040 |
.031 |
|
DELTA |
-.002 |
.016 |
-.033 |
.002 |
-.005 |
.007 |
-.025 |
.019 |
|
ETA |
-.008 |
.051 |
-.106 |
.005 |
-.016 |
.021 |
-.079 |
.061 |
|
DELTA1 |
-.006 |
.042 |
-.088 |
.004 |
-.013 |
.018 |
-.066 |
.051 |
|
DELTA3 |
-.007 |
.049 |
-.103 |
.005 |
-.015 |
.021 |
-.077 |
.059 |
|
SIGMA1 |
.001 |
-.004 |
.008 |
.000 |
.001 |
-.002 |
.006 |
-.004 |
|
SP5 |
-.004 |
.024 |
-.051 |
.003 |
-.008 |
.010 |
-.038 |
.029 |
|
ABER |
.008 |
-.051 |
.106 |
-.005 |
.016 |
-.021 |
.079 |
-.061 |
|
STATUS |
.000 |
.003 |
-.005 |
.000 |
-.001 |
.001 |
-.004 |
.003 |
|
IP |
.001 |
-.008 |
.016 |
-.001 |
.002 |
-.003 |
.012 |
-.009 |
|
SP |
-.002 |
.010 |
-.021 |
.001 |
-.003 |
.004 |
-.016 |
.012 |
|
PP |
.006 |
-.038 |
.079 |
-.004 |
.012 |
-.016 |
.059 |
-.046 |
|
USPEH |
-.004 |
.029 |
-.061 |
.003 |
-.009 |
.012 |
-.046 |
.035 |
Tabela 3.
Intragrupne kovarijanse varijabli
|
|
EPS |
HI |
ALFA |
SIGMA |
DELTA |
ETA |
DELTA1 |
DELTA3 |
|
EPS |
.993 |
-.103 |
-.154 |
.234 |
-.133 |
-.073 |
-.127 |
.092 |
|
HI |
-.103 |
.891 |
.631 |
.406 |
.589 |
.657 |
.617 |
.499 |
|
ALFA |
-.154 |
.631 |
.862 |
.381 |
.529 |
.638 |
.618 |
.520 |
|
SIGMA |
.234 |
.406 |
.381 |
.973 |
.475 |
.448 |
.429 |
.473 |
|
DELTA |
-.133 |
.589 |
.529 |
.475 |
.990 |
.674 |
.602 |
.469 |
|
ETA |
-.073 |
.657 |
.638 |
.448 |
.674 |
.893 |
.689 |
.611 |
|
DELTA1 |
-.127 |
.617 |
.618 |
.429 |
.602 |
.689 |
.927 |
.597 |
|
DELTA3 |
.092 |
.499 |
.520 |
.473 |
.469 |
.611 |
.597 |
.900 |
|
SIGMA1 |
.117 |
.413 |
.355 |
.634 |
.538 |
.468 |
.548 |
.530 |
|
SP5 |
-.043 |
.583 |
.581 |
.523 |
.649 |
.652 |
.730 |
.614 |
|
ABER |
.152 |
.185 |
.114 |
.450 |
.288 |
.217 |
.266 |
.260 |
|
STATUS |
.085 |
-.149 |
-.196 |
-.054 |
-.191 |
-.147 |
-.155 |
-.156 |
|
IP |
.040 |
-.090 |
-.090 |
.004 |
-.099 |
-.067 |
-.056 |
-.068 |
|
SP |
.090 |
-.122 |
-.150 |
.023 |
-.180 |
-.109 |
-.091 |
-.080 |
|
PP |
.015 |
-.134 |
-.134 |
-.061 |
-.174 |
-.150 |
-.119 |
-.129 |
|
USPEH |
-.030 |
-.080 |
-.082 |
-.134 |
-.143 |
-.104 |
-.119 |
-.130 |
Tabela 3.
Intragrupne kovarijanse varijabli
(nastavak)
|
|
SIGMA1 |
SP5 |
ABER |
STATUS |
IP |
SP |
PP |
USPEH |
|
EPS |
.117 |
-.043 |
.152 |
.085 |
.040 |
.090 |
.015 |
-.030 |
|
HI |
.413 |
.583 |
.185 |
-.149 |
-.090 |
-.122 |
-.134 |
-.080 |
|
ALFA |
.355 |
.581 |
.114 |
-.196 |
-.090 |
-.150 |
-.134 |
-.082 |
|
SIGMA |
.634 |
.523 |
.450 |
-.054 |
.004 |
.023 |
-.061 |
-.134 |
|
DELTA |
.538 |
.649 |
.288 |
-.191 |
-.099 |
-.180 |
-.174 |
-.143 |
|
ETA |
.468 |
.652 |
.217 |
-.147 |
-.067 |
-.109 |
-.150 |
-.104 |
|
DELTA1 |
.548 |
.730 |
.266 |
-.155 |
-.056 |
-.091 |
-.119 |
-.119 |
|
DELTA3 |
.530 |
.614 |
.260 |
-.156 |
-.068 |
-.080 |
-.129 |
-.130 |
|
SIGMA1 |
.999 |
.680 |
.532 |
-.095 |
-.022 |
-.070 |
-.103 |
-.193 |
|
SP5 |
.680 |
.976 |
.359 |
-.128 |
-.032 |
-.071 |
-.126 |
-.122 |
|
ABER |
.532 |
.359 |
.894 |
.065 |
.061 |
.053 |
.031 |
-.259 |
|
STATUS |
-.095 |
-.128 |
.065 |
1.000 |
.254 |
.294 |
.282 |
.144 |
|
IP |
-.022 |
-.032 |
.061 |
.254 |
.998 |
.479 |
.425 |
.151 |
|
SP |
-.070 |
-.071 |
.053 |
.294 |
.479 |
.996 |
.388 |
.259 |
|
PP |
-.103 |
-.126 |
.031 |
.282 |
.425 |
.388 |
.941 |
.179 |
|
USPEH |
-.193 |
-.122 |
-.259 |
.144 |
.151 |
.259 |
.179 |
.965 |
Tabela 4.
Centroidi varijabli i rezultati
univarijatne analize varijanse
|
|
g1 |
g2 |
lambda |
etasq |
eta |
ftest |
prob |
|
EPS |
.084 |
-.084 |
.993 |
.007 |
.084 |
9.425 |
.002 |
|
HI |
-.330 |
.330 |
.891 |
.109 |
.330 |
162.534 |
.000 |
|
ALFA |
-.371 |
.371 |
.862 |
.138 |
.371 |
212.392 |
.000 |
|
SIGMA |
-.164 |
.164 |
.973 |
.027 |
.164 |
36.619 |
.000 |
|
DELTA |
-.101 |
.101 |
.990 |
.010 |
.101 |
13.827 |
.000 |
|
ETA |
-.327 |
.327 |
.893 |
.107 |
.327 |
158.947 |
.000 |
|
DELTA1 |
-.271 |
.271 |
.927 |
.073 |
.271 |
105.363 |
.000 |
|
DELTA3 |
-.316 |
.316 |
.900 |
.100 |
.316 |
147.914 |
.000 |
|
SIGMA1 |
.024 |
-.024 |
.999 |
.001 |
.024 |
.736 |
.391 |
|
SP5 |
-.156 |
.156 |
.976 |
.024 |
.156 |
33.110 |
.000 |
|
ABER |
.326 |
-.326 |
.894 |
.106 |
.326 |
158.241 |
.000 |
|
STATUS |
-.016 |
.016 |
1.000 |
.000 |
.016 |
.354 |
.552 |
|
IP |
.049 |
-.049 |
.998 |
.002 |
.049 |
3.202 |
.074 |
|
SP |
-.066 |
.066 |
.996 |
.004 |
.066 |
5.771 |
.016 |
|
PP |
.243 |
-.243 |
.941 |
.059 |
.243 |
83.735 |
.000 |
|
USPEH |
-.188 |
.188 |
.965 |
.035 |
.188 |
48.705 |
.000 |
Tabela 5.
Korelacije standardizovanih i
Mahalanobisovih varijabli
|
|
EPS |
HI |
ALFA |
SIGMA |
DELTA |
ETA |
DELTA1 |
DELTA3 |
|
EPS |
.973 |
-.051 |
-.086 |
.126 |
-.072 |
-.033 |
-.074 |
.057 |
|
HI |
-.051 |
.789 |
.293 |
.140 |
.209 |
.282 |
.240 |
.185 |
|
ALFA |
-.086 |
.293 |
.781 |
.143 |
.164 |
.278 |
.253 |
.219 |
|
SIGMA |
.126 |
.140 |
.143 |
.857 |
.159 |
.150 |
.124 |
.172 |
|
DELTA |
-.072 |
.209 |
.164 |
.159 |
.818 |
.266 |
.192 |
.120 |
|
ETA |
-.033 |
.282 |
.278 |
.150 |
.266 |
.730 |
.281 |
.262 |
|
DELTA1 |
-.074 |
.240 |
.253 |
.124 |
.192 |
.281 |
.751 |
.235 |
|
DELTA3 |
.057 |
.185 |
.219 |
.172 |
.120 |
.262 |
.235 |
.812 |
|
SIGMA1 |
.059 |
.099 |
.060 |
.249 |
.179 |
.112 |
.176 |
.173 |
|
SP5 |
-.023 |
.193 |
.209 |
.164 |
.227 |
.222 |
.290 |
.222 |
|
ABER |
.077 |
-.001 |
-.051 |
.160 |
.093 |
.007 |
.046 |
.028 |
|
STATUS |
.033 |
-.035 |
-.064 |
-.004 |
-.067 |
-.029 |
-.041 |
-.047 |
|
IP |
.012 |
-.034 |
-.029 |
.005 |
-.029 |
-.016 |
-.013 |
-.025 |
|
SP |
.034 |
-.026 |
-.043 |
.037 |
-.071 |
-.016 |
-.010 |
-.005 |
|
PP |
.004 |
-.064 |
-.066 |
-.027 |
-.057 |
-.073 |
-.047 |
-.065 |
|
USPEH |
-.018 |
.011 |
.009 |
-.027 |
-.039 |
-.002 |
-.015 |
-.017 |
Tabela 5.
Korelacije standardizovanih i
Mahalanobisovih varijabli (nastavak)
|
|
SIGMA1 |
SP5 |
ABER |
STATUS |
IP |
SP |
PP |
USPEH |
|
EPS |
.059 |
-.023 |
.077 |
.033 |
.012 |
.034 |
.004 |
-.018 |
|
HI |
.099 |
.193 |
-.001 |
-.035 |
-.034 |
-.026 |
-.064 |
.011 |
|
ALFA |
.060 |
.209 |
-.051 |
-.064 |
-.029 |
-.043 |
-.066 |
.009 |
|
SIGMA |
.249 |
.164 |
.160 |
-.004 |
.005 |
.037 |
-.027 |
-.027 |
|
DELTA |
.179 |
.227 |
.093 |
-.067 |
-.029 |
-.071 |
-.057 |
-.039 |
|
ETA |
.112 |
.222 |
.007 |
-.029 |
-.016 |
-.016 |
-.073 |
-.002 |
|
DELTA1 |
.176 |
.290 |
.046 |
-.041 |
-.013 |
-.010 |
-.047 |
-.015 |
|
DELTA3 |
.173 |
.222 |
.028 |
-.047 |
-.025 |
-.005 |
-.065 |
-.017 |
|
SIGMA1 |
.823 |
.266 |
.246 |
-.028 |
.002 |
-.027 |
-.021 |
-.071 |
|
SP5 |
.266 |
.756 |
.112 |
-.029 |
.001 |
-.006 |
-.043 |
-.020 |
|
ABER |
.246 |
.112 |
.921 |
.038 |
.035 |
.017 |
.067 |
-.158 |
|
STATUS |
-.028 |
-.029 |
.038 |
.969 |
.100 |
.123 |
.112 |
.062 |
|
IP |
.002 |
.001 |
.035 |
.100 |
.945 |
.223 |
.199 |
.053 |
|
SP |
-.027 |
-.006 |
.017 |
.123 |
.223 |
.940 |
.157 |
.128 |
|
PP |
-.021 |
-.043 |
.067 |
.112 |
.199 |
.157 |
.943 |
.052 |
|
USPEH |
-.071 |
-.020 |
-.158 |
.062 |
.053 |
.128 |
.052 |
.970 |
Kanonička korelacija i asimptotski test
značajnosti
|
rho |
dtr |
ftest |
sig |
|
.601 |
.362 |
754.866 |
.000 |
Tabela 7.
Struktura funkcije u Mahalanobisovom (M) i
standardizovanom (S) prostoru i standardizovani diskriminativni koeficijenti
(W)
|
|
M |
f-test(M) |
p(M) |
S |
f-test(S) |
p(S) |
W |
|
EPS |
-.079 |
8.461 |
.004 |
-.139 |
26.384 |
.000 |
-.075 |
|
HI |
.296 |
128.304 |
.000 |
.548 |
572.628 |
.000 |
.186 |
|
ALFA |
.349 |
184.865 |
.000 |
.617 |
817.058 |
.000 |
.208 |
|
SIGMA |
.216 |
65.396 |
.000 |
.272 |
106.396 |
.000 |
.285 |
|
DELTA |
-.079 |
8.453 |
.004 |
.169 |
38.938 |
.000 |
-.225 |
|
ETA |
.275 |
108.824 |
.000 |
.543 |
556.622 |
.000 |
.147 |
|
DELTA1 |
.209 |
60.609 |
.000 |
.450 |
338.533 |
.000 |
.123 |
|
DELTA3 |
.339 |
172.478 |
.000 |
.526 |
508.569 |
.000 |
.289 |
|
SIGMA1 |
-.127 |
21.936 |
.000 |
-.039 |
2.038 |
.154 |
-.109 |
|
SP5 |
-.001 |
.002 |
.967 |
.259 |
95.734 |
.000 |
-.173 |
|
ABER |
-.525 |
505.539 |
.000 |
-.542 |
553.492 |
.000 |
-.511 |
|
STATUS |
.117 |
18.496 |
.000 |
.027 |
.980 |
.322 |
.171 |
|
IP |
-.022 |
.626 |
.429 |
-.081 |
8.890 |
.003 |
.017 |
|
SP |
.160 |
34.994 |
.000 |
.109 |
16.078 |
.000 |
.184 |
|
PP |
-.341 |
175.498 |
.000 |
-.404 |
260.373 |
.000 |
-.337 |
|
USPEH |
.223 |
69.595 |
.000 |
.312 |
143.935 |
.000 |
.118 |
Tabela 8.
Centroidi grupa na diskriminativnoj
funkciji
|
|
C |
|
muškarci |
-.601 |
|
žene |
.601 |
Pouzdanost, informativnost i zalihost
funkcije
|
rel |
inf |
red |
|
.578 |
.148 |
.089 |
Prva
faza programa NEUROCLS emulira, u stvari, diskriminativnu analizu Fisherovog tipa
izvedenu troslojnim perceptronom. Rezultati te analize prikazani su u sledećim
tabelama.
Tabela 10.
Aksoni ulaznih na skrivene neurone
|
|
f1 |
f2 |
|
EPS |
.064 |
.000 |
|
HI |
-.158 |
.000 |
|
ALFA |
-.177 |
.000 |
|
SIGMA |
-.242 |
.000 |
|
DELTA |
.191 |
.000 |
|
ETA |
-.125 |
.000 |
|
DELTA1 |
-.104 |
.000 |
|
DELTA3 |
-.246 |
.000 |
|
SIGMA1 |
.093 |
.000 |
|
SP5 |
.147 |
.000 |
|
ABER |
.434 |
.000 |
|
STATUS |
-.145 |
.000 |
|
IP |
-.014 |
.000 |
|
SP |
-.156 |
.000 |
|
PP |
.287 |
.000 |
|
USPEH |
-.100 |
.000 |
Tabela 11.
Aksoni skrivenih na izlazne neurone
|
|
g1 |
g2 |
|
f1 |
.707 |
-.707 |
|
f2 |
.707 |
.707 |
Kontingencija pola i klasifikacije u prvoj
iteraciji
|
|
g1 |
g2 |
|
g1 |
522 |
145 |
|
g2 |
142 |
525 |
Tabela 13.
Broj prepoznatih ispitanika i tačnost
klasifikacije
|
|
n |
pognoza |
tačnost |
|
g1 |
667 |
522 |
.783 |
|
g2 |
667 |
525 |
.787 |
U
sledećoj fazi NEUROCLS je pokušao da klasifikuje ispitanike isključivo na
osnovu njihovih psihičkih karakteristika. Posle 27 iteracija proces učenja je
bio završen i dobijeni su rezultati prikazani u sledećim tabelama.
Tabela 14.
Finalni aksoni ulaznih na skrivene neurone
|
|
g1 |
g2 |
|
EPS |
.335 |
.000 |
|
HI |
.181 |
.000 |
|
ALFA |
-.638 |
.000 |
|
SIGMA |
.020 |
.000 |
|
DELTA |
.207 |
.000 |
|
ETA |
-.348 |
.000 |
|
DELTA1 |
.184 |
.000 |
|
DELTA3 |
-.395 |
.000 |
|
SIGMA1 |
-.044 |
.000 |
|
SP5 |
-.153 |
.000 |
|
ABER |
.527 |
.000 |
|
STATUS |
-.081 |
.000 |
|
IP |
.072 |
.000 |
|
SP |
-.145 |
.000 |
|
PP |
.103 |
.000 |
|
USPEH |
.073 |
.000 |
Finalni aksoni skrivenih na izlazne
neurone
|
|
g1 |
g2 |
|
g1 |
.710 |
-.704 |
|
g2 |
.704 |
.710 |
Tabela 16.
Centroidi finalnih taksona
|
|
g1 |
g2 |
|
EPS |
.332 |
-.329 |
|
HI |
-.468 |
.464 |
|
ALFA |
-.665 |
.659 |
|
SIGMA |
-.156 |
.155 |
|
DELTA |
-.281 |
.278 |
|
ETA |
-.560 |
.555 |
|
DELTA1 |
-.463 |
.459 |
|
DELTA3 |
-.520 |
.516 |
|
SIGMA1 |
-.087 |
.086 |
|
SP5 |
-.395 |
.391 |
|
ABER |
.363 |
-.360 |
|
STATUS |
.109 |
-.108 |
|
IP |
.126 |
-.125 |
|
SP |
.035 |
-.034 |
|
PP |
.252 |
-.250 |
|
USPEH |
-.077 |
.076 |
Da
bi se procenila efikasnost klasifikacije i dobile dodatne identifikacijske
strukture taksona analiza je nastavljena programom FISHER, koji izvodi
Fisherovu diskriminativnu analizu u punom prostoru varijabli. Rezultati su
prikazani u sledećim tabelama.
Tabela 17.
Diskriminativni koeficijenti
|
|
g1 |
g2 |
|
EPS |
.238 |
-.236 |
|
HI |
.128 |
-.127 |
|
ALFA |
-.453 |
.449 |
|
SIGMA |
.015 |
-.014 |
|
DELTA |
.147 |
-.145 |
|
ETA |
-.247 |
.245 |
|
DELTA1 |
.131 |
-.130 |
|
DELTA3 |
-.280 |
.278 |
|
SIGMA1 |
-.032 |
.031 |
|
SP5 |
-.109 |
.108 |
|
ABER |
.374 |
-.371 |
|
STATUS |
-.057 |
.057 |
|
IP |
.051 |
-.051 |
|
SP |
-.103 |
.102 |
|
PP |
.073 |
-.072 |
|
USPEH |
.052 |
-.051 |
Tabela 18.
Kontingencija klasifikacije izvedene neuronskom
mrežom i klasifikacije izvedene Fisherovom metodom diskriminativne analize
|
|
g1 |
g2 |
|
g1 |
662 |
2 |
|
g2 |
0 |
670 |
Tabela 19.
Efikasnost klasifikacije izvedene
neuronskom mrežom
|
|
n |
prognoza |
tačnost |
|
g1 |
664 |
662 |
.997 |
|
g2 |
670 |
670 |
1.000 |
Prema
tome, globalni koeficijent efikasnosti neuronske mreže iznosio je 0.999;
pogrešno su klasifikovana samo dva ispitanika, što znači da u ovako formiranom
psihološkom prostoru postoje dva dobro definisana distinktna taksona.
Relacije
između pola i pripadanja ovim taksonima analizirane su kanoničkom analizom
korespodencije. Izvodi iz rezultata dobijenih progamom ACONITE prikazani su u
sledećim tabelama.
Tabela 20.
Kontingencija pola i pripadanja taksonima
|
|
h1 |
h2 |
|
g1 |
485 |
182 |
|
g2 |
179 |
488 |
Tabela 21.
Matrica verovatnoća
|
|
h1 |
h2 |
|
g1 |
.364 |
.136 |
|
g2 |
.134 |
.366 |
Tabela 22.
Uslovne verovatnoće pripadanja taksonima
ako je poznat pol
|
|
h1 |
h2 |
|
g1 |
.727 |
.273 |
|
g2 |
.268 |
.732 |
Tabela 23.
Uslovne verovatnoće pola ispitanika na
osnovu pripadanja taksonima
|
|
g1 |
g2 |
|
h1 |
.730 |
.270 |
|
h2 |
.272 |
.728 |
Tabela 24.
Sumarni rezultati kanoničke analize i mere
mutualne reprezentacije
|
dtr |
rho |
hisq |
df |
sig |
r12 |
r21 |
|
.210 |
.459 |
280.773 |
1 |
.000 |
.723 |
.723 |
Očigledno
je da između muškaraca i žena ove dobi postoje značajne kvantitativne razlike.
Te su razlike najveće u konativnom segmentu psihološkog prostora. Na
manifestnom nivou muškarci imaju bolju efikasnost svih konativnih regulatora,
posebno regulatora reakcija odbrane i regulatora organskih funkcija, ali je
veoma bitno to što se na latentnom nivou najvažniji konativni sistem, sistem za
koordinaciju i kontrolu neuralnih funkcija, ponaša kao značajan i prilično jak
supresor. U kognitivnom segmentu psihološkog prostora nađene su, uglavnom, ali
ne u potpunosti, one razlike koje su se i do sada dobijale u istraživanjima
razlika u intelektualnom funkcionisanju. Na manifestnom nivou muškarci zaista
imaju znatno bolju efikasnost paralelnog i neznatno slabiju efikasnost
serijalnog procesora, ali su te razlike mnogo intenzivnije na latentnom nivou,
jer je očigledno da, zbog efekata razlika u cerebralnoj lateralizaciji, kod
muškaraca mnogo bolje funkcioniše sistem za simultanu analizu i sintezu većeg
broja informacijskih tokova, a kod žena sistem za sekvencijalnu analizu
verbalno kodiranih informacija; razlike u efikasnosti perceptivnog procesora
nisu stvarno značajne ni na manifestnom, ni na latentnom nivou. Međutim, kako
školski uspeh bar delimično zavisi od količine informacija u trajnoj memoriji,
a značajno je bolji kod ispitanika ženskog pola, izgleda da je sposobnost
sekvencijalnog pretraživanja trajne memorije supstancijalno bolja u žena.
Razlike
koje su dobijene u socijalizacijskom segmentu psihološkog prostora možda mogu
pomoći da se dobije dublji uvid u mehanizme koji su doveli do poznatog
kriminološkog paradoksa. Ako se izuzme psihopatska agresivnost, u kojoj na
manifestnom nivou nema značajnih razlika, na tom nivou je kod muškaraca
značajno efikasniji proces socijalizacije koji je usmeren na formiranje zrelog
i konzistentnog modela socijalnog ponašanja, pa ipak je aberantno ponašanje u
suštini sociopatskog karaktera mnogo češće i mnogo intenzivnije kod muškaraca.
Na latentnom nivou se vidi da je to, bar jednim delom, posledica supresorskih
efekata psihopatske i histerične agresivnosti, koji u sprezi sa efektima
delovanja Delta sistema, povećavaju verovatnoću aberantnog ponašanja muškaraca.
Zbog
svega ovoga diskriminativna funkcija je dobro separirala ispitanike muškog i
ženskog pola, pa je običnim linearnim klasifikatorima bilo moguće, na osnovu
konstelacije kognitivnih, konativnih i socijalizacijskih varijabli, prepoznati
78.3 % muškaraca i 78.7 % žena. Međutim, u psihološkom prostoru postoji muški i
ženski podprostori, koji, naravno, tek delimično korespondiraju sa biološkim
polom ispitanika. Klasifikacija ispitanika u skladu sa muškim, odnosno ženskim
tipom njihovog psihološkog profila pokazala je da samo oko 73 % ispitanika leži
u psihološkom prostoru koji odgovara njihovom biološkom polu. Zbog toga problem
seksualnog dimorfizma u psihološkom prostoru postaje vrlo složen, i zahteva da
se pored kvantitativnih, analiziraju i strukturalne psihološke razlike polova.
Razlike
koje su nađene u kognitivnom segmentu psihološkog prostora su u dobrom skladu
sa podacima koji se spominju u najvećem delu literature o kognitivnim
funkcijama, u kojoj se navodi da muškarci imaju, prevedeno na jezik
kibernetičkih modela kognitivnih funkcija, veću efikasnost paralelnog, a manju,
ili eventualno jednaku, efikasnost serijalnog procesora (Zarevski, 2000). I
zaista, muškarci imaju nesumnjivo bolju efikasnost paralelnog procesora, ali,
premda neznatno, nešto slabiju efikasnost serijalnog procesora, dok je razlika
u efikasnosti perceptivnog procesora beznačajna. Vrlo je verovatno da su ove
razlike zaista posledica razlika u cerebralnoj lateralizaciji, i da su najvećim
delom posledica genetičkih faktora; sva istraživanja, pa i ona provedena u
poslednje vreme na uzorcima iz populacije koja je vrlo slična našoj populaciji,
pokazuju da u varijansi svih kognitivnih faktora, uključujući i količinu
informacija u trajnoj memoriji, od koje u najvećoj meri zavisi školski uspeh,
prevladavaju genetički faktori (Bratko, 1996a; 1996b; Bratko i Zarevski, 1996;
Zarevski, 2000). Zbog toga se ne može odbaciti hipoteza da je bolji školski
uspeh kod ispitanika ženskog pola takođe dobrim delom posledica genetičkih
faktora, jer u varijansi školskog uspeha takođe dominira genetička varijansa
(Marković, Ðurašević, Momirović i Simić, 1996).
Rezultati
dobijeni u konativnom segmentu psihološkog prostora u potpunom su skladu sa
rezultatima dobijenim u svim do sada provedenim istraživanjima u našoj zemlji
koja su na statistički korektan način tretirala ovaj problem (Hošek i
Momirović, 1997; 1999; Momirović i Hošek, 2000; Milenković i Šakotić, 2001;
Hošek, Momirović i Jovanović, 2001; Wolf, Hošek i Momirović, 2000). Efikasnost
svih konativnih regulatora je, na manifestnom nivou, značajno bolja kod
muškaraca, ali se efikasnost najvažnijeg konativnog sistema, sistema za
koordinaciju i kontrolu neuralnih regulativnih funkcija, ponaša na latentnom
nivou kao vrlo jak supresor. To je možda i razlog što je psihopatsko agresivno
ponašanje nešto ređe kod žena, i sigurno jedan od mogućih razloga što je intenzitet
manifestnog aberantnog ponašanja mnogo veći kod muškaraca nego kod žena.
(1) BRATKO,
D. (1996a): Twin study of verbal and spatial abilities. Personality and individual differences, 21, 4: 621-624.
(2) BRATKO,
D. (1996b): The genetic and environmental correlation between verbal and
spatial intelligence. Review of
Psychology, 3. 1-2: 37-46.
(3) BRATKO,
D., ZAREVSKI, P. (1966): Genetic and environmental contributions to the
individual differences in achievment on the general information test (GIT). A
twin study. Book of Abstracts of 8th
European Conference on Personality, Ghent.
(4) CATTELL,
R.B. (1970): The scientific study of
personality. Harmondsworth: Penguin Books.
(5) CATTELL,
R.B. (1973): Personality and mood by
questionaire. San Francisco: Bass.
(6) CATTELL,
R.B. (1990): Advances in Cattellian Personality Theory. In L. A. Pervin, Handbook of Personality: Theory and
Research, 101-110. New York: Guilford Press.
(7) EYSENCK,
H.J., EYSENCK, S. B.G. (1969): Personality
structure and measurement. London: Routledge and Kegan.
(8) EYSENCK,
H.J. (1970): The structure of human
personality (3. edition). London: Methuen.
(9) EYSENCK,
H.J. (1977): Crime and personality. London:
Routledge and Kegan.
(10) EYSENCK,
H.J. (1981): Models of personality. Berlin:
Springer.
(11) EYSENCK,
H.J., GUDJONSSON, G.H. (1990): The causes
and cures of criminality. New York: Plenum Press.
(12) FERLIGOJ,
A. (1989): Razvršcanje v skupine. Metodološki
zvezki, 4. Ljubljana: Jugoslovansko združenje za sociologijo.
(13) FULGOSI,
A. (1981): Psihologija ličnosti-Teorije i
istraživanja. Zagreb: Školska knjiga.
(14) GUILFORD,
J.P. (1959): Personality. New York:
McGraw-Hill.
(15) HADŽIGALIĆ,
S., BOGDANOVIĆ, M., TENJOVIĆ, L., WOLF, B. (1994): O nekim svojstvima
Mahalanobisovih prostora. Zbornik radova 8 Sekcije za klasifikacije Saveza
statističkih društava Jugoslavije, 99-132. Beograd: Savezni zavod za
statistiku.
(16) HOŠEK,
A. (1994): Predlog postupaka za procenu efikasnosti procesa socijalizacije. Časopis za kliničku psihologiju i socijalnu
patologiju, 1, 1-2: 229-250.
(17) HOŠEK,
A., MOMIROVIĆ, K. (1997): Razlike kognitivnih i ponašajnih karakteristika žena
i muškaraca starih od 15 do 20 godina. Deseti kongres psihologa Jugoslavije,
Knjiga rezimea, 25. Beograd: Savez
društava psihologa Jugoslavije.
(18) HOŠEK,
A., MOMIROVIĆ, K. (1999): Problem stvarne asocijacije konativnih faktora kod
sankcionisanih kriminalaca. Psihologija i društveni potresi, Zbornik rezimea,
28-29. Beograd: Društvo psihologa Srbije.
(19) HOŠEK,
A., MOMIROVIĆ, K. (1999): Seksualni dimorfizam u kognitivnom i konativnom
prostoru. Rezimei V Naučnog skupa “Empirijska istraživanja u psihologiji”, 17-18. Beograd: Institut za
psihologiju i Laboratorija za eksperimentalnu psihologiju.
(20) HOŠEK,
A. (2000): Elementi sociologije sporta.
Sport i proces socijalizacije. Leposavić: Univerzitet u Prištini.
(21) HOŠEK,
A., MOMIROVIĆ, K., JOVANOVIĆ, S. (2001): Prilog analizi seksualnog dimorfizma u
konativnom prostoru. Psihologija, 34, 1-2: 121-138.
(22) HOŠEK,
A. (2002): O određivanju antropoloških taksona. Glasnik Antropološkog društva Jugoslavije, 37: 147-156.
(23) HOŠEK,
A., RADULOVIĆ, D., MOMIROVIĆ, K., RADOVANOVIĆ, D. (2003): Tipovi mladih
psihopata. Glasnik Antropološkog društva
Jugoslavije, 38:
(24) HRNJICA,
S. (1994): Opšta psihologija sa
psihologijom ličnosti. Beograd: Naučna knjiga.
(25) MARKOVIĆ,
M., ÐURAŠEVIĆ, M., MOMIROVIĆ, K., SIMIĆ, S. (1996): Neke antropološke
karakteristike blizanaca školskog uzrasta u Beogradu. Zbornik rezimea 35.
Kongresa antropologa Jugoslavije, 27.
Beograd: Antropološko društvo Jugoslavije.
(26) MILENKOVIĆ,
S., ŠAKOTIĆ, J. (2001): Anksioznost, agresivnost i depresivnost kod starih -
polne razlike. Rezimei VII Naučnog skupa “Empirijska istraživanja u
psihologiji”, 19-20. Beograd: Institut za psihologiju i Laboratorija za
eksperimentalnu psihologiju.
(27) MILUTINOVIĆ,
M. (1990): Kriminologija (6.
izdanje). Beograd: Savremena administracija.
(28) MLADENOVIĆ,
U. (1996): Analiza nekih konativnih dimenzija ličnosti adolescenata muškog pola
u zavisnosti od njihove etničke pripadnosti. U L. Genc i I. Ignjatović, Ličnost u višekulturnom društvu, 3, 93-101. Novi Sad: Univerzitet u
Novom Sadu, Filozofski fakultet, Odsek za psihologiju.
(29) MOMIROVIĆ,
K., HORGA, S., BOSNAR, K. (1982a): Kibernetički model kognitivnog
funkcioniranja: Pokušaj sinteze nekih teorija o strukturi kognitivnih
sposobnosti. Kineziologija, 14, 5: 63-82.
(30) MOMIROVIĆ,
K., HORGA, S., BOSNAR, K. (1982b): Prilog formiranju jednog kibernetičkog
modela strukture konativnih faktora. Kineziologija,
14, 5: 83-108.
(31) MOMIROVIĆ,
K. (1988): Uvod u analizu nominalnih
varijabli. Ljubljana: Savez socioloških društava Jugoslavije.
(32) MOMIROVIĆ,
K. i sar. (1988): Metode, algoritmi i
programi za analizu kvantitativnih i kvalitativnih promjena. Zagreb:
Institut za kineziologiju.
(33) MOMIROVIĆ,
K., WOLF, B., DŽAMONJA, Z. (1992): Kibernetička
baterija konativnih testova. Beograd: Centar za primenjenu psihologiju.
(34) MOMIROVIĆ,
K., HOŠEK, A. (1995): O još nekim skalarnim merama asocijacije između dve
nominalne varijable. Statistička revija,
44, 3-4: 3-18.
(35) MOMIROVIĆ,
K. (1996): Kriminal i druge socijalne devijacije - Mogućnosti i pravci
prevencije i represije. U V. Brajić, Rezultati
naučnih istraživanja iz oblasti društvenih nauka u periodu 1991 - 1995. godina,
27-33. Beograd: Ministarstvo za nauku i tehnologiju.
(36) MOMIROVIĆ,
K., HOŠEK, A. (1999): Jedna asimetrična mera relacija između dve kvantitativne
varijable. Psihologija, 32, 1-2: 117-124.
(37) MOMIROVIĆ,
K. (1999): Algoritam i program za analizu Fisherovih diskriminativnih funkcija.
Tehnički izveštaj, Institut za kriminološka i sociološka istraživanja, Beograd.
(38) MOMIROVIĆ,
K., HOŠEK, A. (2000): O razlikama psihosomatskih poremećaja u mladih muškaraca
i žena. Glasnik Antropološkog društva
Jugoslavije, 35: 75-80.
(39) MOMIROVIĆ,
K. (1997): O diskriminativnim funkcijama, diskriminativnim faktorima i nekim
očiglednim glupostima. Statistička
revija, 46, 1-2: 79-100.
(40) MOMIROVIĆ,
K., ZORIĆ, A. (1996): On the variance, reliability, significance and importance
of canonical discriminant functions. In S. Bogosavljević and M. Kovačević, Analiza grupisanja, 2, 79-91. Beograd: Savezni zavod za statistiku.
(41) MOMIROVIĆ,
K. (1999): DISC: Algorithm and program for canonical discriminant analysis in
Mahalanobis space. Program library IKSI.LIB, Institute of criminological and
sociological research, Belgrade.
(42) MOMIROVIĆ,
K., HOŠEK, A. (1999): Jedna asimetrična mera relacija izmedu dve kvantitativne
varijable. Psihologija, 32, 1-2: 117-124.
(43) MOMIROVIĆ,
K., HOŠEK, A., POPOVIĆ, D.A., BOLI. E. (2002): Cluster analysis by neural
networks. Proceedings of 10th
International Congress of Physical Education and Sport. Komotini:
Democritus University of Trace.
(44) MOMIROVIĆ,
K. (2003): Classification by neural networks in the analysis of structural
differences. U K. Momirović i D. A. Popović, Konstrukcija i primena taksonomskih neuronskih mreža. Leposavić:
Univerzitet u Prištini.
(45) PETZ,
B. (1992): Psihologijski rječnik. Zagreb:
Prosvjeta.
(46) RADOVANOVIĆ,
D., RADULOVIĆ, D., MOMIROVIĆ, K., HRNJICA, S. (1995): Cognitive and conative
characteristics of criminals. U D. Radovanović, Psihologija kriminala, 1,
75-86. Beograd: Institut za kriminološka i sociološka istraživanja i Centar za
primenjenu psihologiju.
(47) RHINE,
W. R., SPANNER, S.D. (1983): The structure of evaluative anxiety among children
differing in socioeconomic status, ethnicity and sex. Journal of Psychology, 115,
2:145-158.
(48) SINGER,
M. (1994): Kriminologija. Zagreb:
Globus.
(49) WOLF,
B., MOMIROVIĆ, K., DŽAMONJA, Z. (1992): KOG 3: Baterija testova inteligencije.
Beograd: Centar za primenjenu psihologiju.
(50) WOLF,
B., HOŠEK, A., MOMIROVIĆ, K. (2000): Seksualni dimorfizam u prostoru nekih
modaliteta agresivnosti. Glasnik
Antropološkog društva Jugoslavije, 35:
81-88.
(51) ZAREVSKI,
P. (2000): Struktura i priroda
inteligencije. Zagreb: Naklada Slap.
(52) ZORIĆ,
A., MOMIROVIĆ, K. (2001): Algoritam i program za automatsku Fisherovu
diskriminativnu analizu. Tehnički izveštaj, Institut za kriminološka i
sociološka istraživanja, Beograd.
In order to gain
information necessary for understanding the differences in criminological
behavior of man and women, a battery of measuring instruments was set to two
random samples of 667 male and female subjects, age of 18. From these results
were derived the variables for estimation of efficiency of cognitive processor,
conative regulator and achieved level of socialization. The results were
analyzed by canonical discriminative analysis and verified by taxonomical
neural network whereby the efficiency of classification was estimated by
Fisher's method of discriminative analysis in full space of variables. The
relations between the results produced by neural network and real sex of
subjects were analyzed by canonical analysis of correspondence. It was found
that between men and women of that age exist substantial quantitative
differences. These differences are the largest in conative segment of
psychological space. On manifest level, men have higher efficiency of all
conative regulators, especially regulators of defense reactions and regulators
of organic functions. But on the latent level, the most important conative
system, system for coordination and control of neural functions, is behaving as
important and fairly strong suppressor. In cognitive segment of psychological
space, on manifest level, men have considerably higher efficiency of parallel
processor, and slightly lower efficiency of serial processor. But these
differences are much intensive on latent level since it is obvious that because
of effects of differences in cerebral lateralization, system for simultaneous
analysis and synthesis of larger number of information functions much better at
men and system for sequential analysis of verbally coded information at women.
The differences in efficiency of perceptual processor are not truly important
neither on manifest nor on latent level. However, as academic achievement at
least partly depends on amount of information in long-term memory, and it is
significantly better at female subjects, it seems that the ability of
sequential search of long-term memory is substantionaly better at women. The
differences that were obtained from the socializational segment of
psychological space may be helpful for getting deeper insight into the
mechanisms that led to well-known criminological paradox. If psychopathic
aggressiveness is excepted, where on manifest level there is no significant
differences, men have significantly more efficient process of socialization
which is aimed at forming a mature and consistent model of social behavior.
However, aberrant behavior that is in the essence of sociopath character is
more often and more intensive present at men. On the latent level, it is
visible that that is, at least partly, consequence of suppressing effects of
psychopathic and hysterical aggressiveness. In span with effects of action of
Delta system they increase the probability of men's aberrant behavior.
KEY WORDS: sexual
dimorphism / intelligence / personality / socialization / aberrant behavior